Hvaljen Isus i Marija!
Prvo bih Bogu zahvalio na pokojnom Tomislavu Ivančiću i na hagioterapiji, a onda i Vama koji vjerno i dobro nastavljate dobro djelo koje je Bog započeo preko našeg dragog Tomislava.Prvo želio bih ostati anoniman, a volio bih da mi odgovorite i ako budete u mogućnosti pomoći. Neki dan se prisjetim jedne rečenice, ironije, koju mi je prije par godina uputila osoba koja mi je mnogo pomagala. Mene je uhvatilo tako ne praštanje radi toga, tako me boli i nemir mi stvara i nikako više ne znam kako na kraj izaći s tim. Molim se na tu nakanu, koristio sam i Ivančićevu metodu pet koraka do oprosta, jesam je malo ubrzavao, ali slabi su pomaci…Ispovijedam se češće i nakon ispovijedi osjećam radost i mir, i praštanje, ali nakon nekog vremena se uvijek vrati… ili kad molim i razmatram sv. Pismo, dođem do mira ili skoro oprosta, Bogu se zahvaljujem, radujem, ali nakon nekog vremena
eto opet nemira i boli i ne praštanja…uistinu mi je dosadilo se boriti s ovim i postajem baš umoran od te borbe…
ODGOVARA HAGIOASISTENT MARNIKO BANOŽIĆ
Poštovani gospodine!
Odmah na početku odgovora htio bih s vama podijeliti zahvalnost Bogu za prof. Ivančića i hagioterapiju! Uistinu nam je dao veliko bogatstvo znanja i spoznaja kako pomoći suvremenom čovjeku u svim njegovim teškim patnjama, stradanjima i bolestima.
Kod vas su stvari vrlo jasne i ne bi trebali imati većih problema u samom izlasku iz vaših poteškoća. Naime, radi se o potrebi i važnosti opraštanja.
Opraštanje je vrlo važno, neophodno i kad – tad se mora desiti!
Opraštanje nije nešto što se radi onako usput, kao dobro bi bilo da, ako možemo, oprostimo; to je teško pa ćemo preskočiti ili odgoditi za drugi put. Opraštanje je temeljni uvjet u svakom duhovnom radu. Opraštanje je glavna pretpostavka za duhovni rast i razvoj. Kako? Ako ne oprostimo mi ostajemo u zlu, mržnji i osvetoljubivosti. Mi smo robovi zla, slijepi, teško bolesni i bespomoćni. Naprotiv, ako oprostimo ulazimo u dobrotu, ljubav, ljepotu i bistrinu istine života i postojanja. Zdravi smo, dobro se osjećamo i intuitivno znamo da smo na pravom putu.
Vrlo je važno znati da opraštanje nije opravdavanje postupka nanošenja svega onoga zla koje trebamo oprostiti. Uvreda, rušenje našeg dostojanstva, nanošenje boli i sl. je objektivno zlo koje trebamo osuditi, ali čovjeka koji nam nanosi to zlo trebamo opravdati i razumjeti. Temelj opraštanja drugoj osobi je razumijevanje činjenice da ta osoba nije uistinu svjesna posljedica svojih djela ponajprije za sebe, al i za druge, jer da je svjesna ne bi to nikada činila.
Konkretno, u vašem slučaju, osoba koja vam je puno pomagala je prije par godina rekla nešto ironično što vas je jako povrijedilo i što ne možete oprostiti i zaboraviti. Kao prvo, dobro je znati da vam ni jedan čovjek ne može uzeti osobno dostojanstvo, jer vam je vašu vrijednost i značaj dao sam Stvoritelj, te da ni sami niste svjesni svoje vrijednosti i veličine kao originalne, nezamjenjive i dragocjene osobe. Drugo, ta osoba, pa i u slučaju da je to rekla s namjerom da vas povrijedi , sigurno nije posve svjesna negativnih posljedica izgovorenih riječi. U dubini svoje duše ta osoba vas jako cijeni i ljubi i ona je to izrekla iz svoje površnosti i nesvjesnosti. To imajte na umu kada radite ona „četiri koraka opraštanja,“ a radite ih temeljito, srčano i tako često dok ne osjetite olakšanje i slobodu, a što će sasvim sigurno desiti.
Govorite: „Ja znam, dubine te osobe ( recite ime) mene vole.“Opraštanje je najbolja samoobrana od zla i uvreda koje nam nanose drugi ljudi! Život je takav da uvijek imamo potrebu opraštati i moliti da nam drugi oproste. Naši međuljudski odnosi se temelje na međusobnom opraštanju. Prema tome ni vi to ne možete izbjeći.Umor i bezvoljnost će vam nestati kad kroz praksu uvidite kako je opraštanje moguće i kako vas uvodi u dobrotu i slobodu.
Opraštanje je na psihofizičkoj razini vrlo teško! Treba se uzdići na duhovnu razinu na kojoj je moguće intuitivno, trenutno opraštanje. Kad čovjek otvori srce i kaže: „ Ja hoću biti dobra osoba, osoba puna ljubavi i razumijevanja za sve ljude.“ Takvo opraštanje je lagano i čini nas radosnim, širokogrudnim i dostojanstvenim. Tada smo u samom postojanju i ponosno zračimo i svjedočimo svu istinu i ljepotu samog bitka ili Stvoritelja.
Gledajte sebe kako se punite dobrotom i ljubavlju, kako se od vas kao takvog odbija svako zlo i uvreda. Od zla se branite dobrotom, opraštanjem i neka to postane vaša svakodnevna praksa koja će vam donijete puno radosti i puninu života Budite veseli i često nasmijani!
Eto toliko, nadam se da sam vam pomogao; puno pozdrava i svako dobro!
Marinko
Ako i vi imate pitanja za Marinka možete ih poslati na: urednistvo@hagio.hr
