Zaiskati, pa čak i na trenutak povjerovati, ne čini mi se teško. Ali ostati ustrajna u tom povjerenju kad se čini da se ništa ne događa – to mi ne uspijeva.
Možda je čak u tegobi nekako lakše, kao da čekam u povjerenju da val prođe, bez zraka. Ali znam, sigurno, proći će.
U povjerenju da sam izabrana, da meni želi dati i mene poslati – tu ne ostajem ustrajna.
Izgleda kao da se tako lako stopimo sa svijetom. Prilagodimo se kao djeca koja viču: “Pa svi to rade.”
I nije lako biti drugačiji, prozvan, osuđen.
Mislim da baš tu treba vjerovati da bi se moglo rasti. Ne gledati u svoje slabosti, nego u Njegovu jakost. On daje, ja primam.
A jutros vidim koliko sam tu skučena.
„Zar ste toliko toga uzalud doživjeli?“
Da, silna sam djela Njegova doživjela.
A opet ne vjerujem da mene šalje.
Čudno je to kako se srce zatvori, a oči zaslijepe.
Još čudnije kako to na trenutke zabljesne kao istina – i nestane.
Eh, da mi je u tom bljesku prebivati.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
