Zbog zdravstvenog stanja primorana sam vježbati gotovo svaki dan, često sam u teretani. Nevjerojatno je koliko je čovjek stavio tijelo u prvi plan – kao da mu se klanja.
Ali čak i kada je to tijelo „izrezano“, kako kažu treneri, kada se ocrtava svaki mišić, opet se traži potvrda. Pogled drugoga. Divljenje. Dokaz da vrijedi.
I ponekad se čini kao da je ta potreba postala nova, tiha vrsta ovisnosti – ne toliko o samom vježbanju, koliko o priznanju. O odobravanju.
Još jedan dokaz da sreća dolazi jedino iznutra. Da je duh taj koji je cjelovit.
S druge strane, u toplicama sam viđala djecu koja su od rođenja hendikepirana, ali su radosna. Ta radost nije bila površna ni naučena, nego stvarna.
Ne samo da su oni bili radosni, nego su tom svojom vedrinom doslovno „oživljavali“ medicinsko osoblje, ljude koji su ponekad bezvoljni dolazili na posao zbog tereta svakodnevice, premda imaju sve vanjske predispozicije da budu sretni.
Predivno je biti čovjek.
Jer tijelo može biti snažno ili slabo, oblikovano ili ranjivo, ali ono što nas doista nosi, podiže i daje smisao svemu jest duh. I kad je on zdrav i uspravan, čovjek je cjelovit — bez obzira na sve ostalo.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
