Pripremila: Krunoslava Kolovrat, evangelizatorica
Sloboda u kojoj raste ljubav
Kad sam 2021. krenula u formaciju ZMR-a nisam mogla zamisliti koliko će ona utjecati na mene.
Prva točka formacije za mene je bila otkriće moje vjere. To je bilo kao slagalica koja se složila. Djeliće sam naravno naučila na vjeronauku, ali s knjigom Susret sa živim Bogom to je postala jedna cjelovitost.
U drugoj točki „Duhovnost“ naučila sam da molitva nije samo moljenje krunice, koja je jako bitna, jer nas naša Majka Nebeska na nju poziva, nego da je molitva svaka misao na Gospodina, čitanje Svetog pisma, osobni razgovor s Gospodinom i osluškivanje onoga što On meni govori, a vrhunac je Euharistija. Još nisam u dubini srca razumjela Svetu Misu jer čitajući sv. Padre Pija, koji kaže da bismo morali imati redare ispred crkvenih vrata kad bismo shvatili što se na Svetoj Misi događa jer bismo svi hrlili unutra. Znam da još ništa ne znam. Molim Gospodina da me uputi u tu tajnu našeg spasenja.
Treća točka „Bljesak“ bila je nešto gdje sam očekivala taj izljev sile i snage Duha Svetoga kao vatromet na Silvestrovo. Nije tako došlo. Više je bilo kao lahor, lagani povjetarac – točno onako kako se Duha Svetoga u Bibliji često opisuje. Bljesak je bio trnovit i snažan rad na sebi uz sve nagovore koje je dragi Prezbi nama u baštinu ostavio, a draga Kruna nama prenijela. Puno tog sam o sebi naučila, sebe upoznala i to me je mijenjalo. Znam da sam dijete Božje, da je Kraljevstvo Božje u meni i da ono mene vodi kad mu dopustim. I da to važi i za moju djecu, supruga, obitelj i sve ljude. Svu odgovornost koju sam uvijek nosila, strah… Još sam uz to bila radoholičar. Sve to prenosila sam na svoju obitelj. Sve je moralo funkcionirati, greške nisu bile prihvatljive – samo to bilo je u redu. Moj moto bio je: gdje je volja, tu je put. Sve ja, ja i opet ja. Bljesak mi je pokazao da je to zamka koja vodi u ropstvo.
Ja sam dijete Božje i Gospodin se raduje kad mu predam sve kao što se roditelj raduje kad dijete pita za pomoć.
Svaka osoba je osoba sa svojim osobinama, vrlinama i krepostima koje može izgraditi u slobodi. Bio to suprug, djeca ili bilo tko drugi. Svatko je neizmjerno vrijedan već s činjenicom da postoji.
Danas imam drugi pogled na sebe i na sve ljude oko sebe. Imam mir koji do sada nisam imala, jer znam da On sve vodi. Prepuštajući se njemu, predajući mu sebe i ljude oko sebe osjećam sigurnost koju mi niti jedan čovjek ne može dati. Uvijek sam se smatrala hrabrom, ali sad postajem tek hrabra, jer Gospodinu predajem sve više i više – i to je ta sloboda u kojoj raste ljubav, koja nije od mene, nego od onoga koji me jača i tad kad padnem, jer me on diže da nastavim dalje.
Neprocjenjivo.
Jelena Čavrlj, Zadar
Staviti Isusa na prvo mjesto
Kada smo prije 14 mjeseci započeli s Bljeskom, nisam bila sigurna što očekivati.
Koga bih god pitala što je sadržaj ove treće točke, svi su se odgovori svodili na ISKUSTVO. No iskustvo čega? Ljudi bi izrekli dvije-tri rečenice, no nitko mi nije dao konkretan odgovor. Sad razumijem i zašto. Svatko je kroz Bljesak dobio točno ono što mu je trebalo i točno onoliko koliko mu je trebalo da nastavi dalje koračati prema Punini. I naravno, ono što je jednom bila prepreka, drugome je bio poticaj. Uostalom, nije li u životu uvijek tako? Kao originali stvoreni na Božju sliku, svi smo, iako slični, tako različiti u svome postojanju. A upravo te različitosti naše su susrete činile zanimljivim i plodonosnim. Vođeni Krunom koja je davno susrela Onoga koji daje smisao, polako smo rasli iz susreta u susret. Životi likova u kućicama na ekranu mijenjali su se. Promjene su se mogle vidjeti u našem govoru, ali i na našim licima. Rasli smo i sazrijevali u svakom pogledu. Sjećam se prvog susreta i voditeljičinih „uputa” kad je govorila o važnosti kontinuiteta u dolascima te kad je rekla da se, ukoliko izostanemo tri puta, zapitamo jesmo li uopće za ovu Zajednicu ili ne. Mooolim?!! U sebi sam osjetila takav otpor, čak i ljutnju jer sam pomislila: „Zna li ona koje sve obaveze imam? Kako ću baš svaku večer ponedjeljkom izdvojiti za susret?”
To jednostavno nije fer! Odlučila sam ići po svom (kao i do sada!). Kad budem mogla uključit ću se, a kad ne budem, neću. Pa neka me izbace! No, Bog je imao drugi plan. Mudar kakav jest, iskoristio je Krunine riječi kao početak mojih promjena. Rečenica koju je izgovorila nekoliko susreta kasnije: „Ajmo bar jednom u životu staviti Isusa na prvo mjesto!”, nije me napuštala cijelo vrijeme Bljeska, a posebno kad bi stigao ponedjeljak. „Nešto” u meni nije mi dalo da izostanem. (Sve sam ovo svjedočila na jednom od narednih susreta!). I doista, preokrenula sam svoju svakodnevnicu i Isusa stavljala na prvo mjesto (makar kad je bila riječ o uključivanju na susret!). Jedan propušten susret kada sam doista opravdano morala izostati osjetila sam kao gubitak, no ne i zamjeranje Onoga koji me stvorio. Znala sam da On vidi moje napore i poznaje me bolje od ikoga. Shvatila sam da svaki trenutak koji provedem s Gospodinom donosi samo plodove, nikako gubitak. Kroz susrete, dobivala sam odgovore na mnoga pitanja koja se tiču smisla mog života. Ti odgovori dolazili bi na razne načine, kroz meditaciju, nagovor, ali i riječi ostalih članova. Možda po prvi puta u životu osjetila sam snagu zajedništva, snagu Stvoritelja koji nas je okupljao, vodio i mijenjao. Zapisi i snimke susreta nerijetko su bili „prva pomoć” u trenucima kada bi me svijet vukao k sebi. Spoznala sam da život može biti drugačiji unatoč svim problemima koje imamo. Uz važna teoretska znanja o našoj vjeri i Stvoritelju, po prvi put sam počela dublje promišljati i o Duhu Svetom. Onome koji nam daje snagu, koji izvršava sve ono što nam je Bog spreman dati. Družeći se sa Njim, dobila sam jednu novu želju da kroz život hodam hrabrije, svjesna činjenice da je Bog uvijek uz mene. I ne samo On, tu su i moji prijatelji (braća i sestre u Kristu). Ljudi na koje uvijek mogu računati. Ljudi koji su, kao i ja, tragači za Smislom. Više mi nije važno koliko ću puta pasti jer znam da me upravo ti padovi vode k Njemu. Kad pokleknem i vratim se starim obrascima ponašanja i reagiranja na svakodnevnicu, brzo shvatim da sam ispala iz povjerenja te samo zavapim Gospodinu. I znate što? On se javi! Svaki, ama baš svaki put odgovori na moj vapaj. Rekla bih za kraj da je upravo to najveći „poklon” koji sam dobila na Bljesku. Spoznaja da nikad nisam sama. Da se u svakom trenutku mogu i trebam osloniti na Stvoritelja. Uostalom, nikad i nije bilo pitanje je li On tu, već jesam li ja? Upravo to će biti i moj odgovor o sadržaju i plodovima Bljeska… Iskustvo susreta sa živim Bogom te želja da još bolje upoznam Duha Svetoga.
Melita Muškardin, Mali Lošinj
Ušla sam u predanje
Tokom treće točke formacije Isus se toliko puta proslavio u mom životu, životu ljudi koje sam Mu predala i u mojim bližnjima.
Dok nisam doživjela snagu suradnje s Duhom Svetim, mislila sam da sve ovisi o meni.
Imala sam snažnu potrebu biti ta koja će sve organizirati i svima pomoći. Moj razumski dio trebao je „sigurnost” da će sve biti u redu kada planiram i znam šta će se dogoditi. Sada vidim koliko me taj „ruksak kontrole” opterećivao, koliko je u meni budio strah od nepoznatog – čak i od novih odnosa s ljudima. A bio je i velika kočnica jer nisam dozvolila da se dogodi nešto „spontano”; čime sam onemogućavala djelovanje Isusova Duha.
Kroz susrete Bljeska polako su padale „obrambene ljuskice” koje sam stavila na sebe, moj „ruksak kontrole” bivao je sve lakši.
Kada je preda mnom bio događaj znatno veći od mene; toliko sam ulazila u predanje i klečeći zahvaljivala Isusu za sve što će doći da je težina kontrole nestala, a strah od nepoznatog se počeo otapati. Prihvatila sam Njegovu ljubav i tada se u meni probudila svijest da sam Božja kćer, da je Njegovo milosrđe veće od svih poteškoća s kojima se susrećem. Kada moje srce zna tko je moj Otac Nebeski, tada dopustim da mi se dogode nova iskustva u kojima sada jasnije vidim Njegovu prisutnost.
Dan sada započinjem razgovorom i zazivom Njegova Duha – da On ide ispred mene, da Ga vidim u svakom čovjeku i da me nadahne u govoru i djelu. Strah tada biva otklonjen, a ja osjećam Njegovu ljubav kako me obavija i ulazim u povjerenje da će sve biti dobro jer On u meni želi doći ljudima kojima me šalje.
Bljesak mi je podario iskustvo suradnje s Duhom Svetim, Isusovim Duhom koji me obavija toplinom oko srca, radošću malog djeteta i sigurnošću da je On sa mnom.
Velika hvala Kruni koja prenošenjem Bljeska omogućuje da se iskristalizira jasnoća poziva nas koji smo u formaciji.
Nikolina Topić, Zagreb
Moja odluka, Njegova snaga
Upravo je završila treća točka formacije u Zajednici Molitva i Riječ (ZMR), koja se prema Pravilu Utemeljitelja naziva Bljesak. Za kraj bih trebala sažeti što se sve događalo u mom naravnom i duhovnom životu u posljednjih više od godinu dana. Ali, kako riječima opisati sve to blago koje mi je darovano?
Prošla sam kroz svoja zapisana iskustva od početka Bljeska do danas, prisjećajući se svega kroz što sam prolazila, svega što sam osobno doživjela i iskustava koja sam stekla. Sve te istine i praktične metode koje sam usvajala bile su s jednim ciljem: doći do iskustva Duha Svetoga, otvoriti se tom daru i tako zahvaćena njime primiti puninu, radost, mir, ljubav, sve ono što je Gospodin namijenio meni i onima oko mene koji čekaju na moju promjenu.
Počelo je sa sumnjama i strahom da je sve to preveliko i za mene prezahtjevno, da neću doživjeti to iskustvo jer neću Gospodinu dati sve što imam, da se ljudi oko mene neće promijeniti jer se ni ja neću promijeniti. Ali je Duh Sveti polako rušio jednu po jednu zapreku koja je stajala između njega i mene i uvodio me u slobodu. To je bio jedan dinamičan proces njegovog djelovanja i moje suradnje, koji traje i dalje. Odricala sam se straha, neprihvaćanja sebe, navika koje me drže u lažnoj sigurnosti, osude i nepraštanja, sumnji i nepovjerenja prema Gospodinu. Ponekad sam stajala pred njim bez ičega, nisam mu imala što za dati, čak ni molitvu. Znam da je to bilo zato da mi pokaže da ne želi od mene ništa osim mene.
A onda sam otkrila Kraljevstvo Božje, koje mi se otvorilo kao neki novi svijet, nova zemlja. U njemu je prirodno okrenuti drugi obraz, biti siromah duhom, biti mirotvorac, milosrdan, biti progonjen zbog pravednosti, tražiti pravednost Kraljevstva i ne biti zabrinut (Mt 5, Mt 6). Odlučila sam zakoračiti s obje noge u tu veličanstvenu zemlju, ostaviti sve za sobom. Ali, u Kraljevstvo Božje ulazi se samo preko Isusa (Iv 10,9). Zato sam učila otvarati svoje srce Isusu i držati vrata srca otvorena. Spoznala sam da je on najveća dragocjenost u mom životu i da ne mogu imati puninu života negdje drugdje gdje njega nema ili gdje me samo povremeno posjećuje. Samo s njim mogu preživjeti, disati, imati dostojanstvo, gledati sebe u oči, imati ljubavi za ljude oko sebe. On je moja sigurnost i ne mogu biti njegov učenik ako ne ostavim sve sigurnosti koje mislim da imam ovdje (Lk 14,26). Zato sam odlučila ući u povjerenje i dopustiti njemu da me vodi. I to se događalo.
Ulazila sam u praksu praštanja, kajanja, opredjeljivanja za Isusa, za milosrđe, strpljivost i ljubav prema ljudima koji me okružuju. Odlučivala sam se i vježbala loše navike mijenjati vrlinama. Postala sam aktivnija u župi i zajednici, hrabrije sam svjedočila iskustvo Božje ljubavi u svome životu.
Razmatranjem redaka Evanđelja bolje sam upoznavala Isusa, njegov karakter, motive, nadahnuća. Sve to vrijeme rasla je čežnja za iskustvom Duha Svetoga. Kroz praksu motrenja, klanjanja i razmatranja Isusovog života počela sam Božju blizinu doživljavati na nov način. Ne samo spoznajom i vjerom, nego središtem svoga bića. Njegova prisutnost je stvarna, na trenutke kao da je tjelesna.
Duh Sveti mi je darovao snažno iskustvo da sam ljubljena, donio mi je mir i radost, jasnoću. Uvodio me je u istinu. Mogu se mijenjati samo po onome što on čini u meni.
Još uvijek nemam „datum”, dan koji ću pamtiti kao dan rođenja u Duhu Svetom. Znam da je sve ovo što mi je darovano predokus onoga što on jest i što mogu primiti u punini. I zato sam sretna što sam na ovom putu i zahvalna profesoru Tomislavu Ivančiću, kojega nisam osobno poznavala, ali sam ga ipak upoznala na duhovnoj razini po njegovoj prebogatoj ostavštini. Na kraju mogu samo ponoviti profesorove riječi: „Ja ću te moliti, ako treba, čitav život”. Moj put se nastavlja: moja odluka, Njegova snaga.
Valerija Musić, Zagreb
