Jučer sam uhvatila sebe kako žurim kao da će svijet propasti ako ne stignem sve učiniti. Tada sam zastala i upitala samu sebe: „Zar su važniji moji poslovi ili ja?“
Često zaboravimo sebe i svoju dragocjenost, da vrijedimo ne zato što nešto posjedujemo, imamo, zato što smo sposobni i talentirani, nego samim time što postojimo. U knjizi „Ne boj se, samo vjeruj“ prof. T. Ivančić piše: „Iskustvo se dobiva kada zastanemo na mislima koje su nas se osobito dojmile i s njima krećemo u svagdan.“
Koliko sam pogrešaka napravila, krivih odluka donijela samo zato što nisam znala stati. Toliko sam godina živjela jureći i trčeći na sve strane, sve sam morala stići, živjela sam užurbanim tempom, nikada nisam imala vremena stati i donijeti odluku od životne važnosti. Smatrala sam da je to gubljenje vremena, a tek sada vidim da je upravo moj najveći gubitak vremena bio taj što nisam znala stati. Tako sam rijetko ili gotovo nikada dolazila do iskustva sve dok jedan dan nisam zastala nad onim što sam čula i okrenula svoj život u sasvim drugom smjeru.
Tako sam došla do iskustva koji mi je u potpunosti promijenilo život i koji nikada neću zaboraviti.
Tada sam ponovno rekla samoj sebi: „Ne želim izgubiti sebe. Ima nešto mnogo važnije od mojih poslova.“ Iako možda, dobri čitatelju, danas nećeš stići sve učiniti, možda ćeš biti mnogo sporiji nego inače, netko će ti možda prigovoriti ali barem znaj i vjeruj da ima Netko tko te bezuvjetno ljubi. Tko uživa u tome da ti postojiš. Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi.
Ti si taj biser, dobri čitatelju, koji nikada ne smiješ izgubiti, a nećeš ga izgubiti ako znaš u danu zastati, susresti se sa Stvoriteljem i primiti Njegovu ljubav. Da bi to mogao, potrebno se neprestano uspinjati na duhovnu razinu, jer tek na toj razini možeš sa Stvoriteljem, koji je duh, razgovarati. Pitaj se: „Tko sam? Odakle sam sišao na zemlju? Kamo idem? Što je važno činiti ovdje na zemlji? Jesam li danas živio?
Dobri čitatelju, budi mudar i nauči u danu zastati kako bi mogao doći do iskustva o kojem govori prof. T. Ivančić. Budi odvažan i hrabar, zakorači u najsigurniju nesigurnost sa Stvoriteljem. S Njim je uvijek nešto novo, drugačije, bolje i savršenije. Želim ti dobar i iskustvom prožet ovaj dan!
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
