Tomislav Ivančić, Minuta za tebe, online-snimka od 26. siječnja 2026. godine
Obično tražimo u životu velikane i njihove iskaze, pa ih citiramo, smatrajući kako će nam oni dati odgovor na bezbrojna zagonetna pitanja naše egzistencije. Time, zapravo, služeći se raznim ljudima, neprestano zaboravljamo jednoga, koji je jedino sposoban da nam odgovori na sva pitanja, a to je Isus iz Nazareta. Zato što je Bog, a ne samo čovjek. Ima informacije koje nitko drugi nema. Ima inteligenciju kakvu nikad nitko nije imao. Zato je važno njega čuti.
Što to znači kad Isus kaže: „Blago ožalošćenima, oni će se utješiti?“ Žalosni su ljudi koji gube sve oko sebe, kojima u životu ne ide, koji su bolesni, stari, nesposobni, neuspješni. Svaki čas imaju sprovod u svojoj rodbini. Stalno ih netko vrijeđa, obespravljuje, potkrada ih, ismijava.
Žalostan čovjek je onaj koji roni suze. To je čovjek koji bi se borio protiv zlih ljudi oko sebe i protiv zla u sebi, ali nema dovoljno snage. I to je čovjek koji bi mogao prijeći u depresiju i samoubojstvo, ali kod njega se događa nešto drugo: žalost. Brizne u plač i vapi Bogu za pomoć: “O, Bože, zašto su takvi ljudi?“
Isus kaže: „Blago ožalošćenima, oni će se utješiti.“ Drugim riječima, želi reći da su to oni koji su puno toga izgubili, nisu uspjeli, koji su mizerni, obespravljeni, čije je dostojanstvo uništeno, oni kojima su toliko nametnuli grijeha koje oni nikad nisu učinili, koje su nevine sudili i osuđivali, kojima su otimali i zadnje što su imali, kojima neprestano prigovaraju što imaju puno djece, što su siromašniji od drugih, neuspješni. Drugi ih optužuju, okrivljuju, umjesto da im pomognu.
Ožalošćeni će se utješiti. To znači, dobit će sve ono što ovdje nisu imali.
Vidjet će svoje neprijatelje, kako su ispod njih, jer ih nisu znali razumjeti, imati samilosti, pomoći. Vidjet će kako onih, koji su ih mučili i obespravljivali, njihovo dostojanstvo uništavali, nema gore, a oni imaju Kraljevstvo, Božje Kraljevstvo. Oni će se utješiti i oni će se smijati. Radovat će se. Zaboraviti na bol, patnju i suze koje su ovdje neprestano lili. Bit će novi ljudi.
I stoga, živjeti na Zemlji s ovom Isusovom rečenicom, znači neprestano gledati naprijed. Doći će utjeha. Proći će moja bol. Bit će sve dobro. Te riječi nam pomažu da obrišemo suze, da opet steknemo snagu i radimo, znajući: „Pobjeda je na mojoj strani. Sigurno ću uspjeti. Pravda je tu. Bog ne može protiv pravde, nego samo za pravdu. On će me utješiti. Bit će dobro.“
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
