Piše: Marina Peterlin
PONEDJELJAK
Ovo moram razjasniti: ne mogu napisati članak za časopis bez mrvice odricanja. Ne mogu ga dovršiti iz fotelje ispunjavajući tijelu svaku željicu. Negdje u tom uživanju mora nastati rupica kroz koju će jurnuti slap milosti Duha Svetoga. Ugađam li stalno bučnim zahtjevima tijela (“Želim to odmah! Želim to bez obzira na okolnosti!”), počinjem gledati na život očima svijeta, daleko od Kraljevstva Božjega. A znam da svaka ljudska želja nije i ljudsko pravo. Zato ustajem bez odgađanja, pozdravljam Stvoritelja i bacam se u novi tjedan.
UTORAK
Moj muž bacio je u spremnik za papir puno papira, ali, zamislite, zajedno s plastičnom vrećicom. Čekala sam ga u autu i tih nekoliko sekundi dok se vraćao mislila sam kako bih mogla preskočiti opomenu, pa da svatko ode na svoj posao smireno i blagoslovljeno. Ali, jezik se oteo i progovorio, te pokvario početak dana. Tek nakon kiše negativnih riječi, sjetila sam se kako je moj muž ustao ranije da me prije posla odveze na drugi kraj grada na sv. misu za moju pokojnu prijateljicu. Riječi ne možemo vratiti u usta. Srećom, Isus popravlja nanesenu štetu, otkupljuje, samo trebamo priznati i zamoliti ga.
SRIJEDA
Suprotno od “ biti sluškinja” je “biti gospodarica”. Tijelu. Zapovijedati mu, pokazati mu kako je DUH glavni. U Poslanici Galaćanima 5,19 -23 piše kako su djela tijela: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžba, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavist, pijančevanja, pijanke i tome slično. Plod je, pak, Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.
Svi bismo izabrali ove zanosne plodove duha, ali za njih se treba izboriti. Zagospodariti.
ČETVRTAK
Profesor Tomislav Ivančić često se pitao: Zašto je tolika borba između duha i tijela? Tijelo je umorno i teži smrti, a duh je svjež i teži novom životu. Posebno četvrtkom svjesna sam koliko mi u toj stalnoj borbi znači euharistija, koliko me osnažuje, čini pobjednicom. Nekad sam mislila da će se tijelo ljutiti ako smo prema njemu zahtijevni. Sad imam iskustvo da se ono kratko pobuni zbog discipline, a onda nam je zahvalno na dosljednosti i nepopuštanju.
PETAK
Govor o postu je rijedak. Svi ga preskačemo. Čak nam je i od crkve propisana umjerenost često daleka: jesti i prestati prije no što pretjeramo. Odreći se zadnjeg gutljaja i uroniti u slobodu koju nam svijet ne može dati. Uspravno hodati. Nekad smo to u studentsko doba s lakoćom provodili. Duh i danas podmlađuje ako se za njega odlučimo. Imamo ove godine, ovog tjedna novu priliku.
SUBOTA
Mogu na Sljemenu upasti u blato, zaprljati ruke i lice – uvijek je nečisto ono što izlazi iz mene: negativne riječi, ogovaranje, samosažaljenje… U prirodi i duh je nekako snažniji. I onda osjetim tu divnu cjelovitost u sebi: tijelo, psihu i duhovnu dušu, kojom komuniciram sa Stvoriteljem.
NEDJELJA
Znam da tijelo ima tisuću načina da nas ponizi, od bezazlenih prijevara do najrazornijih ovisnosti. Ali ono što može uništiti moje dostojanstvo danas je da unaprijed pojedem čokoladna jaja kupljena da ih skrivena tražimo za Uskrs. Skoro sam to učinila. “ Jer baš mi je trebalo nešto slatko!” Ne bojte se, ipak nisam. Ali samo zato jer ih nigdje u kući nisam mogla pronaći. To je bila mala pomoć svetog Ante meni, ali u obrnutom smislu od uobičajenog, zar ne? (Obično nam pomogne izgubljeno pronaći, a meni je pomogao da ostanu sakrivena dok ne postanem gospodarica.)
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
