Subota 20.12 Evo službenice gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj Lk 1,26
Marijo učiteljice života.
Ovaj dobro poznati događaj iz Evanđelja nije jedna bajka niti mit nego prava drama i istina života .
Mi Mariju nekako gledamo predodređenom kojoj, kao da je sve unaprijed bilo jasno i trebala je samo ne remetiti Božje planove. A nije to bilo za nju baš bezbolno. Iako je Bog strpljiv on traži brzu odluku. Marija je morala brzo
donijeti odluku, jer anđeo joj nije rekao, hajde razmisli doći ću ja za 2 tjedna. Od te odluke, od tog njenog dopuštenja, od tog trenutka počinje spasenje
Svijeta. Od tvoje odluke za Boga , TI postaješ posrednik u spasenje Svijeta. A Jesi li ti spašen? Koliko vjeruješ u to? Vjera je što kažu mnogi duhovni pisci fundamentalna nesigurnost. Kao što kaže psalam : u svoj sreći pokliknem;
Neću se pokolebati nikada, ali čim lice sakriješ, sav se preplašim. Vjera nije posjedovanje. To je odluka.. Nemoj zaboraviti da se odlučuješ za kralja čijem
kraljevstvu neće biti kraja. Mariji to nije promaklo. Čula je za vječnost. To je prava vjere. Misao na vječnost.
Jednostavno moraš stalno misliti da ovaj život na Zemlji je tek jedno poluvrijeme i da te čeka vječnost. Taj pogled preko zida , u cilj, daje ti snage da
izdržiš sve muke i boli koje ti život pred tebe stavlja. Moje svakodnevno pitanje u razgovoru s Bogu je: A Šta ako je ovo moj zadnji dan. Jesam li spreman SVE
ostaviti ,suprugu, majku, djecu, pune ormare novih košulja, apartman, nove cipele, auto, i poći tebi. Nije lako uvijek odgovoriti da, EVO ME, pogotovo ,kad
sve funkcionira. Teško se rastaviti od ugodnosti i sve to napustiti, ali kad zaškripi, ma uzmi me da se ne mučim. To je ta svakodnevna životna drama u
kojoj se nadamo da će sve jednom biti dobro.
U javnosti su nam danas potrebni ljudi nade, odvažni. Oni koji traže sigurnost, ziheraši, nikada neće uspjeti.
Čovjek i ne može biti siguran, ne zna gdje ga čeka smrt ili neka nesreća. … To su stvari koje ne ovise o nama, mi nemamo sudbinu u svojim rukama, ne raspolažemo zakonima prirode ni svemira, ni
vlast nad smrću i bolestima, ali nam ostaje Božja providnost. Samo ljudi nade danas mogu zapravo uspjeti i samo su oni sretni, smiju se i puni su humora.
A od Boga ne dolazi nijedna recesija i nijedan neuspjeh. Kada se oslonimo na Njega, možemo biti sigurni da ćemo sve preživjeti i uspjeti.
Tomislav Ivančić – „Povratak nade”
Misli na vječnost, vjeruj, nadaj se i pjevaj . Lijepo je što postojiš!
Klikni dušo Bogu svome i veličaj blažen čas,
Kad u nazaretskom domu ču se Gabrielov glas.
Tebe Gospod iz visina, čistu kao ljiljan bijeli
Izabra da rodiš sina, zvat će se Emanuel
