14.12.2025. Nedjelja – “I blago onom tko se ne sablazni o mene.”
Uvijek me iznova zadivljuje kako je Isus u punini svjestan. Sebe, drugih i svega onoga što se događa. Pomalo me začudi kad čujem od Njega: “Blago onome tko se ne sablazni o mene.”
Zar ja Isuse da se sablaznim o Tebe? Pa ja sam ti prijateljica. No evo pijetao nije ni jednom zapjevao, a već sam pala.
Jer ono što Isus stavlja pred mene je zahtjevno. – Oprosti. Ljubi. Opet oprosti.
- Pa Isuse povrijedio me je.
Svejedno oprosti.
- Pa Isuse, boli me.
Opet oprosti.
- Pa koliko puta tako?
Koliko treba.
- Pa zašto?
Zato što sam i ja tako činio, zato što tako dolaziš meni. Zato što tako Ljubiš ono vječno u drugome.
Tišina, argumenata dalje nemam. Snage da to učinim isto mi se čini da nemam. Ali znam da si ti Živ i da s tobom mogu. Odlučujem se za Tebe, odlučujem se za oprost.
A ti vodi, a ti čini, a ti učini mogućim da se dogodi i da budem slobodna. Da budem radosna unatoč svemu.
“Oprostiti znači sačuvati sebe od zla, mržnje, Zloga, od samorazaranja i vlastitog pakla. Oprostiti znači ostati zdrav, ne dopustiti da te neprijatelj i duhovno uništi, kao osobu, znači omogućiti pravdi da ti vrati ono što ti je razoreno, da ti izliječi ranu koju ti je uvreda nanijela, da počinitelj zla bude primjereno kažnjen i da opet možeš mirno živjeti. Opraštanje je vjerovanje u dobro, a nevjerovanje da se mržnjom može uništiti mržnja, nevjerovanje da se uvredom može ukloniti uvreda, da se bolešću može spasiti zdravlje. Pravda nije u tome da se za zapaljenu kuću neprijatelju osvetnički zapali njegova kuća, nego u tome da ga se prisili da ti on napravi ili plati novu kuću. Nepraštanje je paljenje neprijateljeve kuće, tako da obojica postajete beskućnici. Opraštanjem dajemo slobodu Bogu u sebi da on za nas sve čini. Oproštenjem ujedno neprijatelju vežemo ruke da nam više ne može činiti zlo.
Opraštanje je najveća osveta neprijatelju. Oprostiti nekome jest uzeti najjače oružje protiv njega, a to je sam Bog.
Zlo, mržnju i grijeh se može ubiti samo opraštanjem. Jedino oružje da ubijemo svoga najgoreg neprijatelja, a to je mržnja, nečovještvo, zloća, grijeh, jest da si međusobno opraštamo.”
Tomislav Ivančić, Ako oprostiš
