Mislim da u svakoj obitelji postoje djeca koja na zahtjev roditelja različito odgovore. Jedni kažu da hoće, pa nikako ne naprave. Drugi kažu da neće, pa se brzo predomisle i ipak učine.
Izvršiti ili samo čuti.
Već dugo vremena nemam obilježja svojih uvjerenja na sebi. Želim da moj život bude moje obilježje.
Kad sam tek upoznala Ljubav, imala sam potrebu svima pričati. Imala sam želju da to svi dožive. Govorila sam, a ništa se nije događalo.
Dok sam radila, jedan me kolega dugo promatrao. Nakon nekog vremena prišao mi je i pitao: „Odakle ti taj mir? I ja bih ga volio imati.“
Tada sam spomenula Ime koje mi daje mir i riječima samo potvrdila ono što je on već prepoznao. Pohodio je Gospodin i njega i pronašao je duboki mir.
Nije moguće živjeti ljubav, a da se ona ne vidi.
Iako to često znači umrijeti sebi. Jer se sve u meni opire, jer ponekad sve ide protiv mene.
Moguće je pričati teoriju, a da su djela jalova. To razočara drugoga. Uhvatio se za naše riječi, povjerovao im i očekuje da ih pronađe u našem životu.
A kada ih ne pronađe, riječi ostaju samo riječi.
Možda zato šutnja često kaže puno više.
Jer ono što uistinu živimo ne treba buku da bi bilo prepoznato.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
