Piše: Milica Hađina
Dođu li dani kada se osjećaš kao čaša koja se prelijeva i u koju ne može stati više niti jedna jedina kapljica i kada ne primaš u sebe više ništa?
Previše ljudi, riječi, razgovora, previše mailova, telefona i televizije, slika, događanja, zvukova.
Dođu jutra kada se budiš s mrakom i težinom u sebi i kada se ne usudiš ni pomisliti na čitav dan pred tobom i sve što ti on nosi. Budiš se s jednim jedinim zadatkom: da ustaneš, zatim da se opereš, a onda obučeš, nađeš u sebi snage da otvoriš vrata svoje kuće i napustiš svoj dom. Kao orahova ljuska na nemirnim valovima puštaš da te raznosi taj dan. Raznosi te u bezbroj komadića. Razlomljen si i raspršen! Tvoje krhotine prosute su po obalama vremena i prostora. Tvoje misli više nisu tvoje i ne možeš im dati njihove riječi. Nema te više!
Zaboravio si, čovječe tko si, odakle si i čiji si. Dopustio si da tvoji trenutci prolaze pored tebe, bez tebe. Saberi se ponovo, čovječe!
Zastani!
Okupi se ponovno, oko središta svoga sebe! Pogledaj što ti to jesi i što ti to sve imaš!
Ti si osoba koja ima svoje dostojanstvo. Doživi svoje dostojanstvo! Obuci ga kao najljepše odijelo za neku prekrasnu svečanost!
Ti si svijest kroz koju teče ovaj svijet sa svom ljepotom svega stvorenoga.
Ti si srce stvoreno za ljubav iz kojeg izvire toplina i svjetlo ljudima oko tebe. Savjest si što te nepogrešivo povezuje s dobrotom. Još puno toga imaš i puno toga ti je darovano.
Okupi sve oko sebe i u sebe jer sve je za tebe stvoreno i sve je tebi je darovano. Svaki tvoj dah je čudesno okupljanje molekula i atoma u tvojim plućima. Svaki otkucaj tvoga srca je dodir tvoga Stvoritelja koji ti kaže da želi da živiš. Svaki tvoj pogled neponovljiva je slika ovoga svijeta koja ulazi u tebe da te obogati, da te obraduje. Svaki zvuk je neponovljiva vibracija koja tek u tvome mozgu postaje čudesni doživljaj koji zadivljuje, očarava. Sve je za tebe! Ne za druge, nego za tebe! To je tvoj neponovljivi trenutak!
Obećaj sebi da ćeš čvrsto zagrliti svaki svoj trenutak i da mu nećeš dozvoliti da prođe pokraj tebe a da ga ne doživiš, snažno, duboko, neponovljivo, dok ga potpuno ne upiješ i do kraja ne proživiš. Kao da je prvi i posljednji! Kao da ste sami na ovom svijetu – tvoj trenutak i ti! Jer on je život tvog života!
Zastani!
Pronađi najdivniji proljetni cvijet! Potraži najljepši jesenji list! Zagledaj se u kamen pokraj puta koji stoji kao nijemi svjedok ljudske povijesti, a sada ti možeš s njime govoriti! Zadivi se nad stvorenim! Zahvali Stvoritelju za to što je tebe stavio u središte svoga stvaranja i tebi dao tebe. Jer On je sve za tebe pripremio kao dar od svoga srca: ne dopusti da sva ljepota toga dara a tako i ljubav darodavca tebe mimoiđe i da poklon koji je tebi namijenjen nepovratno propadne.
Zamisli kako se u tvojoj prepunoj čaši razlijeva kapljica boje, kao kad slikar uroni kist u kristalno čistu vodu i ona se razlijeva u nepredvidive, divne oblike.
Dopusti Slikaru ovoga svijeta neka slika platnom tvoga života! Neka tvoji dani budu najljepši akvareli koji tek trebaju nastati!
Ne daj se čovječe!
Zastani!
