Poštovani čitatelju,
neuroznanosti jasno kažu da se mi vladamo i mi doživljavamo ono što je zapisano u našem genomu. I zato znamo kako su genetske nasljedne i bolesti, ali i dobre stvari vrlo važne. I kako u velikoj mjeri zapravo odlučuju o našem životu. Koliko puta vidiš da su ljudi naslijedili nešto od oca, od majke.
Ako je to dobro… vidiš otac je bio veliki violinist eno mu i sin. Vidiš majka je bila izvrsna, izvrsna kuharica eno kćerka na istom putu. Eno vidiš otac je bio izvrstan majstori i vidiš kako postaje i njegov sin. No istovremeno znamo kako često ljudi pate od toga što nisu svjesni genetske nasljednosti. Sin postaje pijanac onda misle svi da je to zato što je on zločest što nije pazio na sebe. A naslijedio je i to nasljedstvo je nešto poput ovisnosti te se jedva možeš oprijeti. I ako toga nije svjestan sin i djeca tada pate. Ne samo djeca negoli unuci znaju tako trpjeti.
Zato je neizmjerno važno, neizmjerno važno kako ćeš očistiti svoj genom od negativnih sadržaja i informacija koji te onda oblikuju, a unijeti pozitivne.
- Zato prvo što je važno poštovani čitatelju, najprije oprostiti svojim roditeljima za sve negativno prenesene informacije u tvoj genom. Oprostiti ocu, oprostiti majci. Ali osobito ako si u nekoj bolesti koju je otac ili koju je specijalno majka trpjela i baš tu bolest imaš, oprosti tad najprije od srca i nekako u duhu zamoli majku neka ti oprosti. I tad kad ti oprostiš i ona tebi oprosti tad ćeš osjetiti već da je počela sloboda. Da više zapravo one negativne nasljedne sklonosti nemaju na tebe tolikog utjecaja.
- Drugi korak je međutim jako važan, sad počni sebi govoriti: Ja mogu biti slobodan! Ja hoću biti slobodan! Ja mogu biti zdrav i ja to hoću! I dok tako govoriš gledaj sebe kako si slobodan da li od alkohola, da li od cigareta, da li od mržnje, da li od psovke, da li od igrica, da li od televizora, da li od seksa, da li od droge… Pogledaj, i mirno sebi govori: Ja sam slobodan! Ja sam slobodan i u duhu sebe gledaj doista sebe slobodnoga kako te to više ne može zarobiti. I kreni tako ,gledaj.
Cijeli dan se vježbaj, uvijek iznova se vraćaj tim mislima, vježbaj. I ako to učiniš jedan, dva, tri dana doživjet ćeš čudo. Jer tad se nalaziš na onom prostoru o kojem govori vjera Ne boj se samo vjeruj kaže Isus, Vjera te tvoja spasila. A vjera znači gledanje kao projekt ono što želiš postići. To je gledanje u dobro. Kad ti vidiš da je Bog apsolutno dobar, dok ti gledaš u dobro ti si s Njim spojen. Isus je mogao činiti velika čudesa jer On je Bog, apsolutni Bog, apsolutna Dobrota ni sjenke zla.
Zato kad ti u sebe unosiš sve više i više dobra, dobra, zdravlja, zdravlja, slobode od bilo kakve ovisnosti tad ćeš vidjeti kako postaješ slobodan i tad ćeš vidjeti kako se čudesno liječiš.
Evo ta dva pravila tako jednostavna a jako je važno da ih provedeš.
I to nije nešto što trebaš čuti pa da kažeš: Znam!
Nego nešto što trebaš početi primjenjivati. Prisili se da u duhu odeš ocu ako si od njega naslijedio neku bolest, govori mu: Opraštam ti! Razumijem te i ti si bio zarobljen! A onda drugo: Oprosti i ti meni dragi oče. Dokle god ne osjetiš kako se u tebi neka sloboda rađa. Nešto toplo te grije u srcu.
Onda pređi na drugu stranu: Proći će to što je bilo zlo…proći će zlo…bit će dobro…bit će dobro… ja ću biti zdrav… ja ću biti zdrav…ja ću ozdraviti…zdrav sam! I gledaj sebe oslobođen si.
Poštovani čitatelju,
obično jednostavne stvari zaboravimo i ne činimo. Više volimo gutati tablete, ali one ovdje neće koristiti.
Tableta tijela ne može liječiti duh ni dušu u tebi. Tableta duha liječi duhovnu dušu.
Počni ih govoriti, uzimati i liječiti se.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
