Očekivanja su često najveći neprijatelj ljudskih odnosa. Nerijetko nešto očekujemo, a da onaj drugi toga uopće nije svjestan. Onda se u sebi naljutimo jer nije napravio očekivano. Svađamo se s njim skoro naglas, ali bez njega. On osjeti da se nešto dogodilo, da je odnos narušen.
Neminovno je da dolazi do razočaranja. Znala sam, recimo, očekivati da će netko doći u posjetu – a onda ne dođe. Da će nazvati – a ne nazove. Pa odjednom očekujem da ne zovu jer je previše telefonskih poziva. Shvatila sam da je to povezano isključivo sa mnom i mojim osjećajima, a ne s drugima. Nevjerojatno je kako lako u tim dugim bolničkim danima dolazi do promjene raspoloženja. Velike su oscilacije u emocijama.
Ako okrenemo postavke i stavimo se u položaj ljubavi sve izgleda drugačije. Položaj takav da ću ljubiti tu osobu i samo to, nema dalje. Takvu kakva jest. Ništa od nje ne moram primiti, idem samo davati. Neka i ne vidi moju ljubav, ne treba biti zahvalna.
Ljubav ne traži potvrdu.
Rana se događa tamo gdje sam ja već oštećena. Zato uviđam da je najvažnije opraštati uvijek iznova. Opraštati i očekivano, a ne ostvareno, ali i neočekivane uvrede.
Tako druga osoba ozdravlja, spašava se. A mi dobijemo neizmjerno unutarnje zadovoljstvo.
Ljubav je dati. Dati se do kraja.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
