Kako sam dugo bila u bolnici navikla sam se i kao da prijašnjeg života nije bilo.
Nije bilo lako vratiti se. Navika je nevjerojatna zavezanost.
I danas vidim lako se navučem na radnje, sadržaje, ljude. Brzo uvidim da sam vezana, a promjene u meni se ne događaju.
Ma sve mi se čini uzalud ako nisam nova svaki dan. Sve postane tako “isto” i dosadno.
Nova sam samo tamo gdje staro sam pustila da otpadne.
Eh kad bih sve pustiti mogla. Kad bih se samo u Nebo zagledati znala.
Jutrom želim u tišini biti, ali je teško izboriti se za dizanje. Kao da sama sebe govorim:
“ma nećeš tromo tijelo, nećeš biti gospodar. Meni si darovano kao i sve drugo.” Ako se nekoliko dana izborim dalje ide prirodno samo.
Nerijetko zasluge sebi uzmem. Dok ne uočim da slaba sam. Tad shvatim da sve od Njega je. Ono što moje je jest pristanak da uđe u moju bespomoćnost.
Zar je Isus sve to pretrpio za neki sitni mali cilj?
A ne kako nam je obećao poslati DS. Kao jednu Silu koja preobražava sve.
A preobrazi On, da učini novim, gdje ja pustim. Gdje povjerujem da On će bolje.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
