Često je u bolnici cura iz susjedne sobe dolazila u našu sobu. Jednom mi je rekla “meni je tvoja cimerica rekla da si ti vjernica”. “Dobro, što je tu loše” – odgovorila sam. Ona meni na to kaže “ali ti si normalna.”
Dugo sam razmišljala o toj njenoj izjavi. Jesmo li zaista postali “nenormalni” mi koji idemo u crkvu?
Čini se da umjesto da nam je cilj da mi rastemo, da se razvijamo, kao da uporno hoćemo druge na silu dovesti gdje smo mi.
Da oni dožive što smo mi. Nije li vjera dar? Svjedočiti životom siguran je put da postajemo “normalni”. I ono što smo mi doživjeli to je za nas bilo namijenjeno, ne za naše cimere, muževe, žene, kolege…
Vjerujem da onda od toga i oni mogu vidjeti da smo negdje novi.
Inače zaista u ovom svijetu izgledamo “nenormalni”, a tako se nitko s Njim susresti neće.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
