“Ono što gledaš u drugom, u tebi je ” – jednom sam čula. Ako vidim dobro, u meni je dobro.
Gledam ovih dana kako smo skloni predrasudama prema drugima. Nismo sposobni gledati u dobro što ima, nego uvijek nekako direktno ili indirektno ukazujemo na nedostatke drugog. Onaj pored nas koji ga ne poznaje odmah dobije krivu sliku o njemu. Trujemo druge! U trenutku dok govorimo protiv drugoga doživljavamo da smo moćniji, da smo iznad. Vrlo brzo iza toga iskusimo gorčinu.
I toliko puta možda odlučimo da nećemo više, ali „iz obilja srca, usta govore“ (Lk 6, 45). Ako dopustimo temeljito se mijenjati, iznutra se dati preobraziti, otupit će to oštricu našeg jezika da postanemo blagi.
Da, očekujemo sigurno više od „onoga koji s nama hoda u istom“. Ali hrom je!
Biti svjesni svog nedostatka i priznati ga, ulaznica je za novo. Do krvi se boriti protiv grijeha, kaže sv. Pavao.
Blizina Boga živoga mijenja srce. Pogled Isusa koji nas oslobađa natruha svega onog što nas sputava da letimo.
Preobilno On ulijeva u ove naše glinene posude, samo ako “dignemo poklopac”.
Kao rijeka nabujala ispunja naša srca svojom ljubavlju.
Dobro i milosrdno srce koje ljubi nije nešto
nedostižno nego je cilj kojem hrlim.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
