Ovih dana, zajedno sa svojim sinom, budućim srednjoškolcem, pratim tablice školskih uspjeha, zbrajam bodove i promatram upisne rang liste zagrebačkih srednjih škola. Moj mali dječak koji je prije samo nekoliko godina kretao u prvi razred noseći na leđima torbu veću od njega samoga, sada je izrastao u pravog mladića koji ima svoje jasne planove, želje i čežnje. Promatram strepnju i zabrinutost u njegovim očima i doživljavam, kao majka, onako intuitivno, iznutra, sva ta brojna pitanja i neizvjesnost kroz koju sada prolazi. Sve me to nekako potiče da se zapitam: “Što je to uspjeh? Što želim da moje dijete nauči u životu? Što je to za mladog čovjeka odlučujuće za život? Znanje? Ono je svakako bitno, no je li ono najbitnije? Znanje koje rađa iskustvom, sigurno da. Može li znanje dati čovjeku osmišljen i sretan život? Za čime djeca i mladi danas čeznu? Pružamo li im mi to?”.
Prisjećam se svog školovanja, polaska u prvi razred osnovne škole, nekih prijatelja, a posebno učiteljice. Sjećam se načina na koji nam je pristupala, njene blagosti, a istovremeno jasnog autoriteta, sjećam se jedne posebne olovke koju mi je poklonila i riječi kojima me znala pohvaliti. Poučavala nas je pristojnom načinu izražavanja, strpljivosti, disciplini, prijateljstvu, pomaganju jedni drugima i tolikim praktičnim životnim stvarima. Sve ostalo nekako je više manje palo u zaborav. Na završnoj podjeli svjedodžbi, ravnateljica škole i razrednici osmih razreda uputili su osmašima lijepe riječi pune nade i poticaja za vrijeme koje ih čeka. Jedan od profesora pročitao je poznatu pjesmu Maxa Ehrmanna,”Desiderata”, u kojoj piše: ” Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ogorčen ili ponosan, jer uvijek će biti i većih i manjih od tebe. Raduj se svojim postignućima, kao i svojim planovima. Održi zanos za svoj vlastiti poziv, ma koliko on skroman bio, to je pravo blago u promjenjivim vremenima. Budi obazriv u svojim poslovima, jer svijet je pun prijevara, ali neka te to ne ometa da vidiš vrline i koliko ih ima.”
Najdragocjenije što djeci danas možemo dati jest duboka svijest o istini tko su i kome pripadaju, da su ljubljena Stvoriteljeva djeca i da su stvoreni biti vrhunski ljudi. Potrebno je čuvati njihovo dostojanstvo i mladenačku ljepotu, pomoći im otkrivati i razvijati talente koje posjeduju i učvrstiti ih u samopouzdanju i ljubavi za sebe, ali im i biti primjer i putokaz kako ljubiti drugoga, kako čuvati obitelj, kako poštivati svoju domovinu. Budimo ponosni na svoju djecu i mlade, pokažimo im to, pohvalimo ih, počnimo u njima gledati sve ono dobro i lijepo i stavimo ih sve pod Stvoriteljevu zaštitu!
https://hagio.hr/kolumne/iz-pera-hagioasistenta/za-dobar-dan-iz-pera-hagioasistenta-222/
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
