Piše: Kristina Jurković
U današnjici kada su susreti među ljudima rijetki ili površni zbog “nestašice” slobodnog vremena susreli se ljudi koji su odlučili vikend posvetiti susretu sa živim Bogom.
Seminar pod geslom “Kako do susreta sa živim Bogom” održali su pred šezdesetak sudionika u župi sv. Barbare na Gornjem Vrapču, evangelizator Marijan Presečki i hagioasistentica i evangelizatorica Zrinka Marinović Šarić.
Geslo seminara zvuči utopijski iz oka promatrača kojem jedino ono opipljivo i “realno” ima smisao. No, je li to zbilja tako? I što je uopće realnost? Je li čovjek uistinu samo tijelo? Nije li otjelovljeni duh?!
Biti sudionikom takvog susreta znači da čovjek najprije otkrije kako je najvažniji susret onaj sa samim sobom. Ali onim istinskim, originalnim, bićem u projektu koji je pozvan prepoznati najdublje čežnje u sebi i dopustiti živom i prisutnom Bogu da mu vrati davno izgubljeno dostojanstvo. Dopustiti da mi se pomogne živjeti vrhunski i sretno!
Samo zato što je zemljom prošao Isus iz Nazareta, pravi Bog i pravi čovjek to je moguće. Činio je samo dobro, popravio sve što je čovjek u neznanju, nemoći, zarobljenosti zlom pokvario. Ispunio je svoje obećanje da nas neće ostaviti kao siročad pa je utemeljio Crkvu, poslao Duha Svetoga te i danas na nadnaravan način živi i djeluje u nama i među nama.
Blizu je i stvaran onima koji mu se s povjerenjem otvore i predaju mu svoj život. Onima
koji ga odluče upoznati čitajući Evanđelje svaki dan. Da je Crkva, Tijelo Kristovo, i danas živa i da je moguće susresti živoga Boga, na kraju seminara posvjedočili su mnogi sudionici.
Tako je mladi menadžer ispričao svoju životnu situaciju: kada je predao svoj život Isusu, odlučio živjeti po zakonima duha tj. ljubavi i istine, kada je odlučio gledati svoje zaposlenike kao vrijedne i dragocjene, stavio ih ispred poslovnih ciljeva i profita, tada se radna atmosfera vidljivo okrenula na dobro a poslovni rezultati su nadmašili rezultate drugih timova i njihovih menadžera koji su ostali na starim metodama gdje je profit bio
ispred čovjeka. Potvrdio je i funkcioniranje zakonitosti: Dajte i dat će vam se! Čim je odlučio i darovao novac potrebnima, višestruko mu se vratilo tamo gdje je najmanje očekivao.
Jedna sudionica je obrazložila zašto i u poodmakloj dobi traži Boga i “nosi ga drugima” življenjem vrednota i ljubavlju koju ima za svakog čovjeka. Svjedočila je istinu da se Boga nikada ne može naći nego ga se stalno može iznova tražiti. Onaj tko kaže da je Boga našao, taj ga je odavno izgubio. Njeno svjedočanstvo potvrđuje kako je dobro susretati našega Boga koji je živi Bog, uvijek nov i moderan. Njega slijediti znači: čovjek tad postaje suveren i suvremen. Sve drugo je konzervativizam.
Čuli smo i koliko vrijeme sabranosti ujutro i “gledanje Boga u lice”, kolikogod se činilo u tom trenutku kao izgubljeno vrijeme, kroz dan daje plodove da čovjek može proći neokrnjeno i pobjednički kroz svaku uvredu i nepravdu. Obogatila su nas iskustva promijenjenih života onih koje je Bog susreo kada su mu “otvorili vrata srca”. Bog koji i preko djece progovara na čudesan način. A tek iskustvo molitve iscjeljenja, uvijek je novo, koliko god puta ju čovjek ponavljao. Ona mi je ovoga puta otvorila novu dimenziju radosti i prihvaćanja vlastitog postojanja od majčine utrobe.
E pa sad ti, čovječe, reci da nemaš vremena za susret sa živim Bogom na seminaru, u tišini svoga doma…!? Ili odmah donesi novu odluku: ma ja ću se izboriti za te trenutke, probijat ću se hrabro svaki dan jer želim biti i zdrav i sretan!
Želim iskusiti susret koji će promijeniti i mene i moju životnu situaciju.
Želim živjeti pobjednički!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Obraćenjem do duševnog zdravlja – seminar u Mostaru
Diplomirani ekonomist, teolog, po zanimanju dizajner informacijskih sustava a po zvanju evangelizator i hagioasistent.
Rođena u Opatovcu, prekrasnom slavonskom selu blizu Nove Gradiške, dugi niz godina živi i djeluje u Zagrebu.
Karizmu Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) upoznala 2000. na jednom od seminara za evangelizaciju i od tada kroz formaciju ZMR započinje cjeloživotno osposobljavanje za zvanje evangelizatora i hagioasistenta.
Od 2011. volontira u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje zadnjih pet godina aktivno djeluje i kao hagioasistentica.
