Piše: Nada Ivošević
Cijeli svijet misli, ali kako? Kako nastaju naši misaoni programi, kako ih usvajamo i kakve emocionalne sadržaje stvaraju u našem srcu? Rimski imperator i mislilac, Marko Aurelije, rekao je: „Kakve su ti uobičajene misli, takva će biti i narav tvoje duše, jer misli duši daju boju.“
Misao je zapravo duhovna sila, moć, instrument, sredstvo koje je Stvoritelj dao čovjeku da može postati stvaratelj kao što je On, u ljepoti i savršenstvu. Stvarno misliti znači najprije znati o čemu misliti i kako misliti. Pomoću svoje misli čovjek može dodirnuti sve vrste materija i sadržaja, za tren može biti u Božanskom svijetu ili pak u paklu. Mislima možemo stvarati životno važne, vrhunske projekte, a možemo i razarati postojeće dobro u sebi i oko sebe. Misao koja dominira našim umom pokreće duboke, afektivne emocije srca i ovisno o njezinoj prirodi, njezin sadržaj podržava ili narušava sklad odnosa između čovjekove psihofizičke i duhovne razine. Dobre misli uvode čovjeka u slobodu transcendentala i radosti postojanja, a loše magle razum, sužavaju vidike i stvaraju razne poremećaje.
Razmislimo malo, koliko smo često negativni? Čime su najčešće zaokupljene naše misli? O čemu razgovaramo s prijateljima? Koliki je postotak u tim razgovorima prepričavanje negativnih događaja, ogovaranje i prigovaranje nekome? Čini se da bi bez negativnosti koje se događaju oko nas naši životi bili potpuno nezanimljivi. Mnogi će se pitati bismo li uopće imali o čemu razgovarati da ne pričamo o zlom i negativnom što se dogodilo. A koliko smo često, opravdano ili neopravdano, kritični prema sebi, drugome ili društvu oko sebe i s koliko se žara upuštamo u rasprave i veće ili manje svađe? Govorimo li ikad o sebi, a da se ne žalimo na bolesti, neimaštinu, nerazumijevanje od drugih i razne probleme koji nas pogađaju? Zašto govorimo ružno, a mogli bismo izreći toliko toga lijepog? Zašto s takvom (zlu)radošću slušamo ono ružno? Zašto se okrećemo zlu i sami postajemo zli, a naše su oči prozor u svijet pun ljepote?
Genetika nije odlučujuća
Žalimo se na otrovne plinove iz automobila, a neprestano trujemo duhovnu atmosferu otrovnim duhovnim “plinovima”, svojim lošim mislima i osjećajima mržnje, bijesa, ljubomore, zavisti, oholosti, senzualnosti. To što je danas toliko bolesnih, nije krivo zagađenje zraka, vode i hrane. Da nam duhovna i psihička atmosfera nije toliko zagađena, lakše bismo uspjeli neutralizirati vanjske otrove.
Zlo je najprije u nama, u čovjeku.
Američki znanstvenik, Bruce H. Lipton, stanični biolog i pisac, objavio je znanstveni rad na temu kloniranih ljudskih stanica, u kojem otkriva kako percepcija kontrolira ponašanje i aktivnost gena. „Mi nismo žrtve naših gena; naš um utječe na naše stanice.“, kaže dr. B. Lipton. „Njegova“ nova znanost naziva se epigenetika i ona postoji već nekih šest ili više godina, ali je tek sada predstavljena široj javnosti.
Američko društvo za istraživanje raka organizacija je koja proučava gene raka već 50-ak godina. Međutim, oni su tek nedavno doznali da tek 5% slučajeva raka ima genetsku vezu, dok u 95% slučajeva nema genetske veze. Ova organizacija nedavno je objavila i podatak da se u 60% slučajeva rak može izbjeći uz pomoć promjene životnog stila i ishrane. „Radi se o načinu na koji živite, a ne o vašim genima“, objavljuju oni u časopisu Awareness.
Unutar svakog tijela, upravo u ovom trenutku, postoje milijarde matičnih stanica (stem cells) čija je namjena iscjeljenje ili zamjena oštećenih tkiva i organa. Međutim, aktivnost i sudbina ovih regenerativnih satnica epigenetički je kontrolirana, a to znači da se one nalaze pod snažnim utjecajem naših misli i percepcije naše okoline, navodi dr. B. Lipton.
Američki istraživač mozga, neurolog i psihijatar, dr. Daniel Amen, u knjizi Liječenje hardwarea duše, govoreći o mozgu, svestrano artikulira čovjekovu duhovnu dimenziju i njezine bolesti. Negativne misli i djela razaraju stanice ljudskog mozga, a pozitivne ih regeneriraju. „Zdrava duša zapravo poboljšava rad mozga, a zdrav mozak bitno je važan za zdravu dušu“, kaže autor i dodaje da između mozga i događaja u našem životu postoji dinamična povratna sprega. Autor smatra da je nužno povezati duhovno liječenje s medicinom jer u liječenju svih bolesti treba uzeti u obzir um, tijelo i duh.
Dakle, ako čovjek živi u harmoniji duha i tijela, unutarnje snage koje posjeduje pokreću se i odbacuju svu nečistoću te ga ozdravljaju čak i na tjelesnom području jer se organizam uspijeva obraniti. Iz tog proizlazi da čistoća misli i srca otklanja sve mogućnosti razvoja nepoželjnih bolesti. No, ukoliko je zlo ušlo u misli, osjećaje, srce i želje, vrata su otvorena i bolesti će se lako uvući u čovjeka.
Možemo promijeniti svoju budućnost
Dana nam je sloboda da radimo što hoćemo, ali za sve snosimo odgovornost i trpimo posljedice. Volja uvijek slijedi želju srca; činimo ono što se srcu dopada, a tamo gdje je srce, ubrzo stiže i tijelo, tj. naša čitava osoba. Postanimo svjesni svojih misli i često se upitajmo osjećamo li se dobro ili loše. Tako ćemo lakše prepoznati i prirodu naših misli.
Čovjekovo tijelo materijalni je izraz duhovne duše na kojem se očituju njezini duhovni fenomeni, bilo zdravi ili bolesni.
Ništa se ne može dogoditi u našem tijelu i u materijalnoj dimenziji prije nego što smo to već mišlju u svom duhu uobličili i u srcu razvili. Naše misli i riječi, osnažene emocijama, a pohranjene u srcu, budućnost su koja se već dogodila i samo što se nije materijalizirala. Budući da je pokret na materijalnoj razini najsporiji, ostaje vremenski razmak u kojem imamo priliku promijeniti budućnost tako što ćemo promijeniti svoje ustaljene misaone programe. Naša je budućnost uvijek određena prošlošću, ali svaki trenutak sadašnjosti prilika je da se učini nešto što će promijeniti već nastali kalup prošlosti i kreirati drugačiju budućnost! To je ključ i za iscjeljenje tjelesne boli jer je fizička bol danas, materijalizirana bol duše jučer. Duhovna je duša izvan i iznad mogućnosti čovjekova upravljanja i u njezinoj je moći čitavog čovjeka dovesti u red.
Bdijmo nad svojim mislima i pitajmo se čine li one nama i drugima oko nas dobro ili loše. Sigurno je da će se naše misli, bile one dobre ili loše, prije ili kasnije ostvariti. Ako su nam misli loše, mi ćemo postati žrtve. Budimo svjesni da raspolažemo moćima koje nam je dala priroda, a zahvaljujući njima svatko je kovač svoje sudbine.
Budimo vrlo pažljivi sa svojim mislima jer će one postati riječi; pazimo na svoje riječi jer one će postati djela; pazimo na svoja djela jer će ona oblikovati naše navike; pazimo i na svoje navike jer će one postati naš karakter; a posebno pazimo na svoj karakter jer će on postati naša sudbina.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
