Dragi prijatelju, danas je čista srijeda. Danas započinje korizma.
Sama pomisao na korizmu u meni budi jednu dozu straha i ozbiljnosti.
Vrijeme duhovne revnosti. Vrijeme kroz godinu nekako guramo svatko na svoj način, ali za kršćane Korizma “mora” biti vojnički odrađena. Tu se moramo pokazati, tu se „duhovno“ bildamo.
Što su nam veća odricanja, to smo „veći“ vjernici. Obično mi to na mišiće odradimo. Nažalost često puta sami bez Isusa, čekajući aplauz svijeta, i tako reče Isus ostajemo bez plaće Oca nebeskog.
Radimo li ispravno?
Jesmo li otkrili smisao korizme?
Isus nam danas kroz evanđelje pokazuje put. OTAC TVOJ, KOJI VIDI U SKROVITOSTI, UZVRATIT ĆE TI.
Što je SKROVITOST?
Biti skrovit znači biti pritajen, sakriven, onaj koji je čuvan u sebi.
Što se to krije u središtu tebe?
Zašto smo odabrali i naslov: Put do središta sebe?
Hoćemo li jednom shvatit Isusa za ozbiljno i krenuti?
Krajnje je vrijeme da i ja krenem.
Isuse ti koji si me pozvao u postojanje i još mi dodijelio ulogu u ovoj karizmi, osposobi me za mene.
Oče moj, evo me.
Teško mi je doći do tog središta sebe, do mene u meni, do te najdublje točke mog izvora u kojoj me čekaš.
Znaš, lako zastanem i brzo prigrlim forme.
Ja se danas odričem svih vanjskih formi glede, molitve, posta, djela milosrđa i kažem ti glasno, ostat ću skrovit.
Želim tu skrovitost sačuvat za svaki dan života.
Neću da živim od aplauza drugih.
Neću da trubim ispred sebe i da za moja djela netko zna.
Žalosno je što ovisim o drugima, a oni me nisu ni htjeli pored sebe, nego sam im darovan.
Bog je moj tata. Ja sam njegovo dijete. To je Istina i moj identitet.
Neka cijeli Svijet zna, a sve drugo o meni neka bude skrovito… To želim.
Donesi i ti svoju skrovitu odluku danas neka ona bude samo između Tebe i Njega.
Neka ti bude put do tvoga sredšta. ..
