“Oprostiti sebi je zahtjev bez kojeg sve drugo nema smisla. To je jedina mogućnost da preživiš i uspiješ. Sebi opraštati znači prihvatiti sebe.”
(Tomislav Ivančić, Ako oprostiš)
Pročitah ovo i pomislim istina, ja sam već na dobrom putu. Jer doživjela sam tu milost da si oprostim neke propuste. No onda čitam dalje i dođoh do ovoga:
“Sebi opraštati znači ne gledati tragično na pogreške, slabosti, grijehe i posrtaje. Uvidjeti ih, pokajati se, i pustiti ih da zauvijek nestanu u prošlosti i u moru Božjeg milosrđa, a onda krenuti uvijek u nove i nove perspektive, poslove, misli i čežnje.
Potrebno je ponovo početi ljubiti sebe.
Ti si sebi jedina prilika. Život ovisi samo o tebi. Ako ga prihvatiš, sebe zavoliš, sebi od srca opraštaš svaki dan i drugi će ti lako oprostiti, voljet ćete sve više. “
(Tomislav Ivančić, Ako oprostiš)
Nakon toga svatih koliko sam daleko od realnosti. Da sebi ne opraštam, da ne puštam neke stvari, da se ne ljubim. No shvaćanje je dobro, to je prvi korak – biti svjestan sebe i gdje si. Većinu puta to nije lako. Odlučila sam nešto napraviti po tom pitanju – donijela sam odluku idem praštati sebi svaki dan. Možda mi to pomogne da dođem do sebe, a pustim sve one lažne, obrambene slike sebe. Možda mi to pomogne da se prihvatim, da se zavolim? Ako postoji netko tko me iz Ljubavi stvorio i poznaje sve predjele mene i dalje me Ljubi. Tko sam ja da si sudim?
Postupih slično prema naputku koji ću vam napisati na kraju teksta.
Svaki dan sam uzela 10 min, mira, tišine za sebe. Sabrala se i “zaronila”:
- Oprosti mi dušo moja što te zaboravljam radi tijela.
– Oprosti mi što mi je svaki zalogaj hrane važniji od vremena za dušu, od vremena za duhovni dio mene jer to i jesam ja.
– Oprosti mi moje tijelo što te ne čuvam i ne pazim.
– Oprosti mi što ne mogu prihvatiti one okrnjene, teške dijelove sebe.
– Oprosti mi što se previše trudim prema normama koje su mi postavili drugi, što ne osluškujem tebe, što ne osluškujem sebe.
Želim istinski živjeti, želim se prihvatiti i voljeti pa i u najgorem izdanju jer to sam i dalje ja.
I tako je svaki dan izviralo i naviralo jako puno toga, nisam ni svjesna koliko toga nosim u sebi. Plodovi bivaju sve veći – mirnija sam, imam više strpljenja, više ljubavi. Na okrutnost mogu reagirati ne okrutnošću. Moja praksa pokazuje kako što više praštam, prihvaćam i volim sebe to su mi i drugi bolji i bliži, baš kako je profesor napisao.
Još je puno toga preda mnom ili bolje reći u meni, no kako i rekosmo i sam put je cilj.
Bitno je krenuti dragocjeni čitatelju.
Naputak za praštanje:
“Kako oprostiti sebi? – pitaju mnogi.
Tako da rekneš: “Žao mi je” – i opet zazoveš svoju dušu i kažeš: “ Hajdemo ispočetka. Ništa za to bit će dobro.”
Tako da pogledaš svoje tijelo i rekneš svakom dijelu svoga tijela: “ Volim te, prihvaćam te, ljubim te, živi u meni, hoću živjeti!”
Da govoriš svojoj duši i svojim osjećajima, svojim sposobnostima i svojim slabostima:
“Hoću živimo, znam da se može.”
Jednostavno je potrebno je svaki dan iznova prihvaćati u sebi ono neprihvatljivo, zagrliti u sebi, ono odvratno, nesimpatično, ono teško i ono čega se stidiš. Ljubiti čitavog sebe, ono što je tvoj život i tvoja osoba, zagrli sebe svaki dan i uvijek iznova reci sebi i Bogu: “Da, hoću živjeti!”
To je perspektiva za tvoje zdravlje, uspjeh, spas. Samo tako ćeš postati slavan, sretan, dugovječan. Voleći sebe voliš Očev dar jer si od Njega stvoren.”
(Tomislav Ivančić, Ako oprostiš)
Sve tekstove možeš pronaći na portalu ili ih dobivati na mail (ako to želiš prijavi se na sljedeći link).
