Organ duhovne duše koji povezuje Boga i čovjeka i ljude međusobno je povjerenje. On je odgovoran za vjeru i nadu. Iz povjerenja u osobu raste vjera u ostvarenje čovjekova života i njegovih pothvata. Vrhunsko povjerenje je prema Stvoritelju iz čega izviru vjera, ufanje i ljubav kao bogoslovne kreposti.
Hagioterapija u susretu s čovjekom, str. 108.
Ne možeš vjerovati po sjećanju, ne možeš se nadati po sjećanju, ne možeš ljubiti po sjećanju. Dosta je svakome danu njegove muke. I mana je u pustinji trajala samo jedan dan.
Ne možeš kupiti nebo, ne možeš skupiti ušteđevinu kod Boga.
Često imam dojam da sav moj trud oko dobra samo smeta u mom ulasku u kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji, pa tako i u ovoj korizmi. Kao onaj bogati mladić iz evanđelja koji je sve činio, ali nije htio sve ostaviti i poći za Isusom, nije htio ući u kraljevstvo Božje pa se udaljio sav žalostan.
Post, molitva i odricanje nisu vježbe kojima se nešto zarađuje, nego čišćenje srca da može povjerovati i ostaviti sve iza sebe. I muke i nade i vlastite planove, odreći se svega da bih bio slobodan. Povjerovati da će me Isus uslišiti, da će ispraviti sve krivine u mome životu i životima onih oko mene, da će sve biti dobro, da je sutra novi dan u kojemu mogu krenuti nanovo, ispočetka.
Konačno se potpuno opustiti i prepustiti da On čini, vjerovati da se Duh Sveti kojega je Isus obećao poslati onima koji vjeruju izlijeva u mene i moj život. Vjerovati da će On pomoći moju nevjeru!
To znači biti konačno slobodan!
Povjerovati rađa povjerenje, ali povjerenje nije isto što i vjerovati! Možemo povjerovati nekome kad nešto govori, a da me se to osobno ne tiče!
Povjerovati rađa povjerenje, a to znači povjeriti onome kome si povjerovao nešto, povjeriti mu sebe! Imati povjerenja u Isusa znači dati mu se na raspolaganje, a to je isto što i pasivna ljubav!
Ako ne budete kao djeca, kao dojenčad, nećete ući u kraljevstvo Božje! Dojenče ne može ništa, ne može se ni hraniti ni presvući niti govoriti, samo plače i zove mamu!
Dijete je nepovjerljivo prema svima drugima, osim prema mami! Ako ne budeš znao primiti kao malo dijete, ne možeš ući u kraljevstvo Božje!
Zašto ste zabrinuti? Zna Otac vaš što vam sve treba! Bez mame dijete je gotovo! Plač djeteta za mamom je kao plač duše za Bogom! Jeste li svjesni kad duša plače?
Stalno tražimo kako „zaraditi“ spas!
Molitveni život često odbija Isusa! Ja znam kako ću! Kao beba da mami kaže da će sama, a to je nemoguće! Ali mi stalno Isusa ostavljamo po strani, a to je opasno!
Središte iskustva kojeg moramo steći je totalno povjerenje u Isusa Krista! Ja primam sve od njega! Bit kršćanstva je prihvatiti Isusa, sve što je donio, njegovu nježnost, ljubav, On me podiže, on je sve, iscjeljuje me i otkupljuje!
Totalno se osloniti na Isusa! Ja vjerujem Isusu! Isus će meni dati! Dan i noć pustiti da to u mene ulazi! Učinit ćeš za mene!
Osloni se na Isusa, bitno je vjerovati, ne moliti, nego vjerovati!
Potrebno je odreći se svoje slike Boga da bismo našli pravoga Boga, Duha Svetoga! To je pasivna ljubav: umrijeti sebi!
Mi smo skroz krivo orijentirani i usmjereni!
Prema nagovoru iz Bljeska
