„Zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.“
Nekako mi se čini da sam u jednoj stvari uvijek na isti način prevarena. A to je, različitim stavom srca “izboriti se” ili “opredijeliti”.
Ako se “borim” idem ja, ako se “opredjeljujem” čini On. I to je svakodnevica. Doživljavam jednu svemoć dok ja se borim, iscrpljena iz svega tada izlazim.
Lakoću poput lahora primijetim kad predajem.
Tako mi i govori budu prazni i dosadni kad se borim da ja činim, situacije nerješive, molitve neuslišane.
Kraljevstvo nebesko je logika da imamo Kralja u liku sluge i da On za nas čini. Suprotno ovog svijeta gdje mi se dodvoravamo kralju da nas pohvali. Ta “obrnuta ” logika me drži u kondiciji svaki dan, svjesna prvenstveno situacija i sebe u njima. Jedno se nameće, za drugo se želim opredijeliti.
Vjerovati želim da On će bolje.
Ima ljudi koji nose teret teškog grijeha i ne mogu povjerovati da im Bog može oprostiti. Oni nose teret, za njih pretežak, pod njim su pognuti i bivaju pomalo psihički i fizički bolesni. No, ne mogu izreći svoj grijeh, ne mogu se dovoljno za njega pokajati, ne mogu poći na ispovijed, boje ga se izreći. Kako da skinu taj teret?
“Sjetimo se da Sveto pismo kaže: Da su tvoji grijesi crveni kao purpur, postat će bijeli kao snijeg. Izaija, prorok, kaže da je Isus uzeo na se naše dugove i naše grijehe i krivice. Zbog naših krivica on je bio ranjen i raspet, njegove su nas rane iscijelile. Isus kaže da svatko tko u njega vjeruje ima život vječni i da će ga on uskrsnuti u Posljednji dan. On je uvijek opraštao grijehe. Govorio je da će se čovjeku oprostiti svi grijesi koje je učinio protiv Sina Čovječjega. Jedino grijeh protiv Duha Svetoga se ne može oprostiti. To je grijeh kad čovjek ne želi vjerovati da je Bog dobar i da je veći od našeg grijeha te da je njegovo milosrđe beskrajno. To znači da se svaki grijeh može oprostiti. Nakon što si čuo Božju riječ i bar pokušao povjerovati, dobro je da se pokušaš pokajati za svoj grijeh i poći na ispovijed. Ili, pogledaj Isusov križ i mirno ponavljaj: Ti si uzeo na se moje grijehe. Nakon toga se poput malog djeteta pokušaj u mislima, u duhu i mašti, uvući u jednu od Isusovih rana. Ta je rana garancija da je tvoj grijeh oprošten. Dobro je zatim ponavljati iz Vjerovanja apostolskog članak vjere koji glasi: Vjerujem u oproštenje grijeha.
Ma kako bio težak tvoj grijeh, imaj povjerenja u Očevo milosrđe koje je uvijek kao mreža prostrto pod tobom. Ono je poput ruku koje te žele dočekati, iako te tvoja savjest optužuje i rane grijeha bole, iako se ne možeš uvjeriti da bi ti se moglo oprostiti, skoči u naručaj Božji, u povjerenje Očevo. Jednostavno odluči da ćeš vjerovati u oproštenje grijeha. Tako ćeš spasiti svoje ranjeno srce. Tako ćeš skočiti u vjeru koja ti kaže da je Božje milosrđe uvijek veće od tvog najvećeg grijeha.
Podsjeti se i na Isusovu priču o izgubljenom sinu. Iako je taj sin sve što mu je otac dao upropastio i rasuo, otac ga je čekao, zatrčao mu se ususret, izljubio ga, presvukao ga i njemu u čast priredio veliku gozbu. Bog je nevjerojatno, iznenađujuće dobar. Ili, sjeti se Isusove priče o izgubljenoj ovci. Isus je traži, nađe je zapletenu u kamenjar i trnje, uzima na ramena i nosi kao trofej pozivajući susjede da se raduju jer je našao izgubljenu ovcu.
Ti si taj izgubljeni sin kome se otac raduje i s njime cijelo nebo. Ti si izgubljena ovca i Isus te traži i želi nositi na ramenima kao dijete i biti tvoj prijatelj. Bog uživa u praštanju, kaže crkvena molitva. On je žalostan, ne vjeruješ li mu da je tako dobar? Odluči više ne griješiti i osjetit ćeš olakšanje. Gledaj u njegov križ i ponavljaj: tako si me volio. Prihvati u duhu Isusovu ispruženu ruku i reci: Dobro, vjerujem ti da si mi prijatelj, da me voliš. Evo me, računaj na mene. Čini tako svaki dan, dok ne osjetiš da se sloboda i radost nastanjuju u tebi.”
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Povratak nade”.
