” Pođimo sada korak dalje! Kad dođeš k Ocu Nebeskom, može se dogoditi da osjetiš kako te još uvijek nešto poput konopca veže. Možda ćeš primijetiti da nekome nisi oprostio. Sad trebaš opraštanjem raskinuti konopce koji te vežu za neprijatelje…”
(iz knjige T. Ivančića, Bog preobražava, str. 75.)
Korizma odmiče, redaju se nedjelje koje donose olakšanje, broje se sitna odricanja, dani bez slatkog i kupovanja, nesavršen post… Ali jedno ostaje netaknuto: OPRAŠTANJE.
Čitam o tome i izgleda jednostavno. Ali moje je srce zaleđeno. Čak i u Ivanovom evanđelju Isus kaže: VI STE ODOZDOL, JA SAM ODOZGOR.
Zato si ti, Isuse, svojim neprijateljima mogao ležerno oprostiti, a ja još pamtim i najmanje uvrede, krivo shvaćene riječi, izdaje, nedolaske prijatelja na moje proslave.
Zamjeram onima koji su pred drugima istaknuli moje mane, nanijeli mi nepravdu i onda otišli, one koji su me prestali pozdravljati, podržavati, nazivati, pozivati…
A krupne povrede mog dostojanstva da i ne spominjem!
” Možeš li prema drugima biti velikodušna kao što je Bog?”
Ne mogu, žao mi je, nemam toliko snage.
” Ako oprostiš, onda si pobjednica.”
Voljela bih pobijediti, ali što ako se uvreda ponovi? Ako opet budem iznevjerena?
” Ako ne oprostiš, ostaješ u tami, u mržnji i bolesti. Ako oprostiš, onda si mudra i razumna, onda si pobijedila. Tada si izvršila pravu osvetu, jer neprijateljima se sami nikada ne možemo dovoljno osvetiti. Samo Bog može nadoknaditi nepravdu.”
Zvuči privlačno. Brišem svoj skriven plan osvete. Ovo je nešto bolje od toga.
” Ne oprostiti je djetinjasto i naivno. Oprostiti znači postati slobodan. “
Evo, sad još ja kao žrtva postajem i kriva. Ali privlači me ta obećana sloboda.
” Oprostiti znači promijeniti neprijatelja, ozdraviti čovjeka u njemu. To znači spasiti čovjeka, a razoriti neprijateljstvo. Divno je to sve što se krije u opraštanju.”
Ovo je privlačna ponuda. Zar ja, kojoj je uvredom nešto slomljeno, mogu nekoga spasiti. Pa ipak, oklijevam.
“Ako ti nije moguće potpuno oprostiti, ako osjećaš da je ostalo nešto poput kamena u tebi, tada možeš moliti: Oče, zahvaljujem ti za ovog čovjeka koji me povrijedio. Blagoslovi njegovu dušu, njegovu obitelj i poslove! “
Kao da kamen težine nestaje, a ulazi sućut i razumijevanje.
“Svi mi patimo, osobito naši neprijatelji. Oni su slijepi, jadni. No cijelu će ti vječnost zahvaljivati, jer si bila toliko velikodušna prema njima, da si i njih i sebe spasila putem opraštanja. Ne isplati se razarati život.”
Evo, neki mir ulazi u mene. Sve dobiva novi smisao.
” Oprostiti ne znači odmah otići neprijatelju i reći: Dobro, pružam ti ruku pomirnicu. To najčešće nije moguće. Oprostiti znači u srcu postati slobodna. Jer mržnja u srcu ubija čovjeka. A ja želim tog čovjeka spasiti. Ja trebam ljude! “
Hvala ti za mog neprijatelja koji me podsjetio da sam i ja možda nekada nekoga povrijedila. Hvala ti, Oče, što si mi pomogao da oprostim one ljute rane koje mi je nanio čovjek koji me sad mojim opraštanjem slijedi u tvoju slobodu, tvoj mir, tvoje novo stvaranje. Hvala ti što se mnome ponosiš. Hvala ti što se nešto loše preobrazilo u nešto dobro.
Sad mogu nastaviti hrabro s Tobom do Uskrsa.
Svi su citati iz knjige Tomislava Ivančića, Bog preobražava, str. 96.
