“Govor je izraz tko je čovjek. Ako je čovjek dobar onda on može i kritizirati druge i drugi će to shvatiti vrlo lijepo, dapače, s radošću što im netko kaže.“
Tomislav Ivančić
Riječ uistinu oživljuje, otvorenost susretu, odluka – i kad te sve vuče dole – tad si odškrinuo vrata i svijetlo dolazi.
Zagledanost moja? U što?
Ako se zavedem i zagledam u pokušaj da shvatim i kontroliram što se to u meni zbiva tad samo mogu vidjeti da još ne vjerujem i da se još uzdam u sebe ne primjećujući Boga u sebi i oko sebe. No isto tako to je opet prolaz za nova vrata i mjesto gdje prepoznajem: “Gle, još se držiš za Zemlju i gledaš zemaljski.”
Tada ima dva puta. Jedan koji vodi do u zbunjenost nemoć i bezvoljnost, a drugi koji vodi u ono “puštam, otpuštam, prihvaćam, priznajem, predajem. “ Jer MOGU, HOĆU I VJERUJEM. Ti si Tu.
Danima mi se činilo po radi jedne situacije – kako sam ostala zatečena, i kao da se sve urušilo. Ja u sebi. Kao da više nema volje, radosti i na moje osobno čuđenje – moja kreativnost je stala i ideje više nisu bile tu. Želja za time zaustavila se. Jedino unutarnji mir je bio jedino svijetlo i orijentir – da je Isus tu, da On zna i da će to proći.
Moja molitva bila je zahvaljivanje, i rečenica “ Ti si tu “, a sa psalmistom tijekom dana moj duh je vapio, “ vrati mi radost i veselje” .
Nakon trećeg dana nadahnulo me iznutra jedna rečenica koja se pojavila:” Ti radi, On će doći”
Odlučim čitati knjige Tomislava Ivančića te i zapisivati. Dok čitam i slušam njega, shvatim kako čujem bliže no inače cvrkut ptice, lakoća ulazi u mene. Jasno vidim trenutak kad se radost vratila, a s njom onda i snaga, volja i jakost. Riječi su žive ulazile u mene i iznova otkrivam blago karizme. Dok mi duh krene pjevati “ Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar” , nekoliko trenutaka kasnije Profesor upravo zatraži tu pjesmu na seminaru. Radost se umnožila, a sa mnom oživjela i moja kuhinja i moj dom, sav prostor oko mene i svi se nahraniše.
Uistinu RIJEČ je ona koja liječi, DUH kroz nju i to onda kad me niti jedna riječ, hrana i blago ovoga svijeta ne mogu zadovoljiti niti oduševiti. Tijelo i duša svega su siti i sve puštaju, a samo da se prima Duh i da se živi o Riječi.
“Bog nije netko nepoznat.
Nije dalek.
On je tu, nadohvat ruke.
Samo se malo potrudi, vidjet ćeš.
Tvoja misao nije daleko.
Tvoja čežnja da budeš zdrav nije daleko.
Tvoj projekt da ćeš načiniti nešto, neku tvrtku ili što – to nije daleko.
To sve vidiš.
I Isus je tako blizu.
Dotakni Ga.
Rukama svoje duše.
Najprije ruke tvoje duše odluče da ćeš dignuti ruku, onda tek dižeš ruku – shvatite!
Duša diže tvoju fizičku ruku i oživljava ju.
Pokušajte sve to shvatit, bit će vam lakše.
Idemo na kraju jednu kiticu :” Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar”.”
Transkrit sa seminara u Zagrebu, Tomislav Ivančić
