Moraš si svaki dan uzeti vremena za sebe i tišinu.
Život se razvija samo u tišini, u miru. Zlo je grubo; stvara buku, uznemiruje. Dobro te sabire, utiša, smiri, daje smisao i omogućuje razvoj.
Opusti sve dijelove tijela, mirno diši, sjedi ugodno, kao da se stotinu godina ne moraš pokrenuti.
Usmjeri oči duha samo na ljubav, dobrotu, smisao, istinu i zdravlje duha.
Osluškuj za čim ti čezne duša.
Što ti govori cijeli tvoj organizam?
Što ti je ovaj čas najvažnije?
Kakav bi želio biti?
Što bi htio promijeniti, što izliječiti?
Nakon nekog vremena sjeti se gdje si, tko te drži u postojanju, u čemu stoji cijeli svemir, što je ili tko je Bitak.
Netko dobar i nježan htio te je, izveo te u postojanje, zagledan je u tvoje lice, želi čuti što hoćeš da ti učini.
Bezuvjetna ljubav naginje se nad tebe. Kamo god pošao, gdje god bio, ma što činio, On je uvijek uz tebe i drži te u postojanju.
On samo jedno želi: da budeš sretan i da mu onda možeš biti zahvalan.
Upijaj njegovu prisutnost, zagrli ga, stopi se s njime, neka te On posve prožme…
Sada gledaj kako se obnavlja tvoje zdravlje.
Počinje s duhovnim i širi se na cijelo tvoje biće. Gledaj se zdrava. To je tvoj projekt; gledaj sebe u zagrljaju Ljubavi i Povjerenja.
Prepusti se toj svježini života, tom lahoru zdravlja i stvaralaštva, tom smislu života i rada.
A onda nakon pola sata izađi iz meditacije i pođi u svakodnevicu.
Sve će biti dobro, jer si udario čvrste temelje svome životu i radu s ljudima.
Tomislav Ivančić, Hagioterapija u susretu s čovjekom
