Isus u Evanđelju govori o svjedočenju.
Kada sam spoznala da me Otac ljubi baš ovakvu kakva jesam vikala sam na sva zvona o tome kako je Bog živ i prisutan u našim životima.
Često sam se osjećala kao nevidljiva ili neka “dvorska luda” koju nitko ne doživljava.
Danas ne pričam o Bogu, nemam na sebi ili na autu obilježja da Mu vjerujem. Danas želim da moj život bude obilježje da On živi.
I ne doživljavam se više kao dvorska luda jer mi sada sami ljudi prilaze i pitaju od kud mi snaga, mir i radost. Tada mirno započinjem priču o Onom koji me preobrazio.
Sada oni vjeruju onom što govorim jer su sami uočili izvanrednu snagu koja ne može biti moja.
Jer su prepoznali Ljubav. Kako kaže Isus “djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene.”
Životom svjedočiti da ima Netko tko mi je važniji od svega ne može ostati nevidljivo.
Kako kaže profesor Tomislav Ivančić: “samo iskustvo uvjerava”.
“U našem duhovnom životu, ako hoćeš postati hrabar i odvažan, ako se želiš osloboditi depresije i postati radostan i optimističan, ako se želiš osloboditi agresivnosti i postati miran, opušten, miroljubljiv, ako hoćeš uvježbati to da možeš opraštati drugim, ako se želiš uvježbati da druge znaš pozdravljati, da uvijek djeluješ i reagiraš na svaku riječ drugoga s mirom, opuštenošću, tada kažemo da postaješ krepostan.
Kreposti su uvježbane navike koje ulaze u naš život. Dosta je, recimo, ako psuješ, da tri – četiri dana, umjesto da psuješ Boga, kažeš: Bog te blagoslovio. Ti ćeš najednom zapaziti, psovke su nestale, a došlo je nešto što te blagoslivlja i što blagoslivlja druge.
Ako si pušio, i ne možeš se nikako odreći, odluči samo da ćeš vježbati da kada ti dođe opet napast da pušiš, izgovarat ćeš riječi da je tvoj molitva kao kadionica iz koje izlazi dim prekrasnog tamjana, a tamjan u Svetom Pismu znači molitva. Ako počneš moliti svaki puta kada ti dođe napast da zapališ cigaretu, pa izmoliš možda desetinu krunice, pa Oče naš, pa razgovaraš s Isusom kao s prijateljem, osjećaš kako si zaboravio cigarete, kako je umjesto one zatrovanosti cigaretama, nikotinom, u tebe ušla jedna nova krepost, jedno zdravlje, nešto što te čudesno oslobađa za novi život. Ti si slobodan od cigareta, ali ne samo slobodan od cigareta, ti si dobio jednu novu krepost.
Sjeti se kako djeca uče hodati, polako, najprije ih držimo za ruku. Sjetimo se kako uče djeca govoriti, pa jedva kažu mama, tata, baka, dida, a onda počnu druge riječi, pa ne mogu izgovoriti r, pa nauče i to. Sjetimo se kako sve u životu učimo, postoje dakle navike koje se mogu naučiti. “
Tomislav Ivančić, transkript
Što si ti u ovoj korizmi novo načinio?
