„Vjerovati u Boga jest nikada ne biti sam i uvijek imati ruku pomoćnicu i uvijek imati očinski pogled koji te prati. Vjerovati je isto što i živjeti. Vjera je put neke čudesne nevidljive, a opet osjetljive sile, ona je poput majke koja se naginje nad dijete, ona je kao dobra vila koja nas prati i drži čuvajući nas od pada.“
(Tomislav Ivančić „Povratak nade“)
Razmišljam o srcu kao glavnom „akteru“ svih mojih zbivanja i reakcija.
Ponekad se čini i kao najčvršćoj utvrdi koju treba probiti i oblikovati. Jer baš iz srca sve misli i riječi izlaze.
Zadnjih nekoliko godina korizme sve mi više čini besmisleno to neko moje “odricanje”. Nije mi problem na odluku bilo čega se odreći jer sebi želim dokazati da mogu. Tu kao da opet idem svojom snagom. I opet mi se javlja trgovački duh „ja ću Tebi, a Ti meni“.
Puno teže mi pada prihvatiti što me „snađe“. Ulaziti tada u povjerenje u dobro.
Zato sam ovu korizmu odlučila odreći se nevjere.
Prolazeći dan po dan uviđam da se radi o svakom trenutku.
Vjerovati da je živi Isus sada tu, da želi da sam u Njegovoj prisutnosti, da je mene izabrao da čini svoja djela.
Vjerovati da me baš ovakvu ljubi, da me Njegov Duh oblikuje i uvijek iznova stvara.
Tako biti cijeli dan u tom povjerenju.
Doživljavam da su tada moje misli i riječi zdravije.
Sad se više ne trudim lijepo misliti i govoriti, ne trudim se da ne vičem na djecu, da se ne svađam s mužem.
Događa se samo.
Trudim se samo ostati u ovom povjerenju da je baš u mene uprt „pogled koji oslobađa“.
Sav moj napor je povjerenje u Ljubav koja čini.
“Naši su problemi što nemamo povjerenja ni u naše sposobnosti, niti u ljude, ni u Boga. To je temeljna, bazična bolest čovjeka. Manjka pasivna ljubav u ono što nam je Stvoritelj dao, da smo sposobni, vrijedni, genijalni. Često dolazi do nepovjerenja jer smo doživjeli muku i patnju negdje u životu. Čovjek je osoba, duh, to je ono važno. I kad počnemo vjerovati sebi tada počinje naše zdravlje. Kad drugima govorimo kako su vrijedni donosimo im zdravlje, tada povjeruje i u ljude. Takvi ljudi koji imaju povjerenja u Stvoritelja u sebe u prirodu su vrhunski.”
Pogledaj gdje je manjkavo tvoje povjerenje?
Danas ga donesi Njemu, da te obnovi baš tu, da povjeruješ da i osoba, da si ljubljen i da vrijediš.
Da baš ti koji ovo čitaš vrijediš zato jer postojiš!
Sve tekstove možeš pronaći na portalu ili ih dobivati na mail (ako to želiš prijavi se na sljedeći link).
