“Korizma nas ne poziva samo na kajanje, nego na obnovu. To je milosno vrijeme u kojemu možemo dopustiti Bogu da nas oblikuje iznutra.”
(Tomislav Ivančić)
Koliko sam svojih dobara posvetne milosti kao dijete Božje… baštinik… miljenik Njegov… kroz život rasipao nepromišljenošću i grešnim životom? Kao rasipni sin koji se, nakon svega, pokunjen, odrpan, jadan i bez trunka preostalog dostojanstva, nakon što je sve nasljedstvo (niti to nije bilo njegovo) prokockao i potrošio na nemoral, vraća kući ne znajući što ga tamo čeka…
Sveti papa Ivan Pavao II piše da je ova Isusova prispodoba prava drama izgubljenog dostojanstva napuštanja kuće očeve… Ako odem od Oca tražeći kratkotrajne životne užitke ili materijalne koristi, brzo ću tresnuti. Odlazak od Oca uvijek donosi prazninu. Udaljavanje od Njega ostavlja srce gladno ljubavi koju samo On može dati. Ipak, povratak je uvijek moguć.
Otac nikada ne prestaje čekati na moj povratak…
Sva moja nevjera
svi ljudski padovi
ponovna podizanja
bešćutna šutnja predaka
osudismo te
Ali u Tebe je milosrđe Gospodine!
Milosrđe Tvoje
zaklon nevjernog stvorenja od pravedne srdžbe Neba
Sučeljen s providnošću Istine
čovjek jednostavno zastane
skamenjen nad svojom slaboćom
Sjeti se čovjek da je samo travka
koju vjetar u polju prigiba zemlji
Sjeti se da je prah…
Treći križ: Imati hrabrosti pasti
Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti.
Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan.
Svi su gledali čudesa koja sam činio i divili mi se, a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog.Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati.
Na zemlji ne možeš biti drukčiji! Tu si zato da umreš. Jer «tko izgubi svoj život, naći će ga«.
Zašto se plašiš svojih padova?
Zašto se bojiš gledati ljudima u oči kad si poražen, kad su drugi pametniji od tebe?
Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu?
Ti se boriš da bi ispao dobar.
Pogledaj – kad padaš, dolaziš k meni. Ne boj se!
Pad nije kraj. Zašto tako tragično gledaš na padove? Čemu sram?
Pad je zato da mi postaneš bliži; da te podignem.
Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima.
Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.
Sve tekstove 40 dana na putu do središta možeš pronaći na portalu ili ih dobivati na mail (ako to želiš prijavi se na sljedeći link).
