” Čovjek je neraskidivo vezan uz Boga na stotine načina. Kad neki od tih načina puknu, nastane trauma. Bog je zapisan u našem mozgu kao ” točka Bog” ili ” modul Bog”. Njegov je zapis u našim genima, kaže F. Collins. Bez Boga čovjek ne može doći na kraj sa samim sobom, još manje s prirodom, a najmanje sa svemirom, smrću, bolestima. ” (Hagioterapija u susretu s čovjekom, 182 str.)
Sjedim u parku i gledam kako djeca slobodno trče, penju se, spuštaju, crtaju u pijesku…
Djeca znaju da ih u blizini motre oči roditelja koji su u svakom trenutku spremni skočiti s klupe i spasiti ih od posljedica vratolomija.
Razmišljajući o svijetu u kojem živimo, shvaćam da se mi odrasli vladamo suprotno – kao da u blizini nema našeg Stvoritelja koji je ujedno i naš Brižan Otac.
Želimo u sve ići sami: u posao, u brak, u odnose s prijateljima. Želimo sve imati odmah. Želimo biti neovisni.
A naš Stvoritelj želi da se o svemu s Njim dogovaramo, čak i o nečem prizemnom kao što je kruh naš svagdašnji.
On želi da nam njegovo ime bude milo na usnama. Čim kažemo da dođe Kraljevstvo Božje, On skače i stvara to Kraljevstvo za nas već ovdje na zemlji, mjesto gdje mi opraštamo pa je i nama onda oprošteno.
Naš se Bog nije sakrio. Otvoreno i jasno komunicira. Njegova je sreća čuti naš glas koji kliče: “Sveti se ime tvoje. Budi volja tvoja. ” Izgovorimo li te riječi punog srca, a ne samo ustima i nesabrano, možemo se iznenaditi kako počinjemo osjećati Njegovu blizinu koja blago, ali sigurno otapa naše tvrdoće, rane i samoće. Izgovorimo te riječi polako i srce će ih slijediti.
Dragi Bože, Oče naš dobri, kad te pozovemo, približi nam se, jer mislimo ozbiljno.
Kad kažemo:” Dođi! ” ostavi sve i javi nam se.
Iz knjige Oče, Tomislav Ivančić
EVO ME BOŽE, SLUŠAM TE
(Molitva je razgovor s Bogom, a ne samo govor Bogu)
Evo me, tu sam pred tobom. Ti me vodiš. Vjerujem da me osvjetljavaju tvoje oči. Tu sam. Poslao si me da živim u ovom svijetu. Živim i to onako kako si ti poželio i svoju želju utkao u mene. Ne boj se, Bože, neću te izdati. Nisam nesretan što živim. Lijepo mi je, ljudi su me prihvatili. Ima onih koji me vole. Ne moraš se plašiti, nisam zlopamtilo. Oprostit ću svima koji su me povrijedili. A tebe volim iz dana u dan sve više. I danas bih ti htio reći: Hvala što si me poslao u ovaj svijet. Žao mi bude kad nekoga krivo pogledam i kad prođem pokraj siromaha bez dobre riječi i kakvog dara. Ponekad se teško odlučujem na razgovor s tobom. Preplašim se da ćeš me otjerati ispred svojih očiju jer je moja savjest rijetko čista i dostojna tebe.
Znam, ti si moj Otac i nježnija je tvoja ruka od ruke moje majke.
Htio bih razgovarati s tobom o onom mom susjedu i o onoj djevojci koju sam jučer sreo. Mogao bih ti pričati da se neugodno osjećam na svom radnom mjestu zbog onog čovjeka. Bol ispod prsiju ponekad me prestraši, Oče moj. Želio bih ti govoriti i o onoj ispruženoj ruci, o dugom razgovoru s onom dragom ženom, o planinskom usponu i ljetošnjem boravku na moru. Osjećam da pratiš svaki moj korak. Siguran sam u tvojoj zaštiti, ali, molim te, budi mi još bliži, pomozi mi da izađem iz ove tjeskobe. I zahvaljujem ti za onu neugodnu situaciju, jer ona mi je donijela novu životnu mudrost.
Bože moj, ja se raspričao, a ti šutiš. Što želiš da učinim za tebe ovdje na zemlji?
Koje još planove imaš sa mnom? Slobodno mi govori.
Evo, potpuno ću se opustiti i sav ću se pretvoriti u uho. Želim te čuti.
Želim te i poslušati. Govori Gospodine, ja slušam (Barem 15 minuta ostati u tišini.)
Evo tako je brzo prošlo 15 minuta u kojima sam te slušao. Kako sam sretan, Gospodine. Prepun sam tvoje prisutnosti. Tek sada osjećam kako je divno slušati i samo malo govoriti. Ovo mi je bila najljepša molitva. Zahvaljujem ti, klanjam ti se. Pođi sad sa mnom u život.
Sve tekstove možeš pronaći na portalu ili ih dobivati na mail (ako to želiš prijavi se na sljedeći link).
