Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Kad je moja situacija postala teška, sjetila sam se jedne mudre izreke koja glasi: „Dijamanti nastaju pod pritiskom“. Upravo tako sam se osjećala kad su mene i moju obitelj pritisnule vrlo teške okolnosti: financijski problemi, zdravstvene poteškoće, neki nesređeni odnosi i ono najteže, iznenadna smrt novorođenog djeteta. Odjednom sam imala doživljaj kao da je život stao. Razmišljala sam o smislu i o tome kako dalje. Kako pomoći djeci i suprugu te kako se nositi s gubitkom djeteta.
Već duže vrijeme sam znala da želim napraviti neke promjene u životu, poslu i odnosima, ali sam mislila da ima vremena. No, kao da sam bila pred zidom. Mogla sam očajavati i sažalijevati samu sebe ili hrabro se suočiti sa svim teškoćama i iz bolnoga iskustva izaći duhovno snažnija.
Jedna mi je osoba preporučila knjige prof. Tomislava Ivančića i tako sam počela otkrivati blago koje je profesor ostavio. Slušala sam snimke njegovih predavanja na YouTube-u te čitala njegove knjige i članke na portalima. Nažalost, nisam bila na njegovim seminarima, niti sam ga upoznala dok je bio fizički među nama, ali u mojim najtežim strahovima, tugama, brigama, kao da je bio uz mene poput najboljeg prijatelja.
Nisam znala što je hagioterapija, ali sam osjećala da je to moj sljedeći korak. Došla sam na prvi susret puna detalja i briga koje su me mučile. Imala sam osjećaj da sve trebam izreći hagioasistentici kako bi me mogla savjetovati i ponuditi najbolje rješenje. Iz susreta u susret manje me mučilo ono što se nalazi u mojim životnim koferima. Bilo mi je jasno da se želim riješiti nepotrebne prtljage, svih povreda, nepravdi, ljutnji, žaljenja zbog krivih odabira, tuge zbog propuštenih prilika, strahova za budućnost i djecu i brige zbog teških odnosa koji razaraju.
Sve to postalo je nebitno u odnosu na Dobrotu, Istinu, Ljubav i Ljepotu o kojoj mi je hagioasistentica govorila. Iz susreta u susret ovaj novi stav postajao mi je sve jasniji. Bila sam sve spremnija na zaokret i prihvaćanje istine.
Ono najvažnije što se u meni promijenilo je moj odnos prema Stvoritelju, kojeg sam bila doživljavala kao dalekog i strogog. On je sada za mene tu, prisutan, živ, moj Stvoritelj, blizak prijatelj, oslonac u svakom trenutku, u svakoj situaciji. Promjenom tog odnosa počeli su se mijenjati svi drugi odnosi.
Prvenstveno odnos prema samoj sebi, ali počela sam na nov način gledati i druge oko sebe. Lakše ih prihvaćam onakvima kakvi jesu jer znam da je svatko od nas ovdje s razlogom, neponovljiv i originalan. Obiteljski odnosi ubrzo su postali još bolji, a oni teški polako su prelazili u olakšanje. Velikim dijelom sam se oslobodila opterećenja: „Što će drugi reći? Hoće li me podržati? Hoće li im se dopasti moj izbor?“
Ovaj stav i, svakako, praštanje pomogli su mi da otpustim brige i boli zbog ranijih povreda ili neispunjenih očekivanja. Dok sam se ja mijenjala, zaista su se polako mijenjali i ljudi oko mene, ali i životne okolnosti.
Premda su me drugi i prije smatrali optimističnom osobom, govore mi da sada uočavaju promjenu i vide u meni novu radost i svježinu.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
