Piše: Lana Poljak Branisavljević
ODGOJ U LJUBAVI
Moja djevojčica je ove školske godine nastavila sa plesnim tečajem kao izvanškolskom aktivnosti. Dok sam je čekala ispred sportske dvorane nisam mogla ne čuti nekolicinu roditelja kako pričaju o tome na koje su sve aktivnosti upisali svoju djecu ove godine. Plivanje, ritmika, strani jezici, karate, nogomet, glazbena škola, mali inženjeri…Neki su čak i na glas negodovali kako im je teško sve to vremenski uskladiti i voziti djecu na razne lokacije po gradu. Prošla mi je kroz glavu misao koliko mi odrasli puno toga “stavljamo” na “mala leđa” naše djece. Pitala sam se: “Je li sve to uistinu potrebno u tom mjeri?”.
Biti roditelj najljepša je, a u ujedno i najodgovornija uloga života, no mi roditelji često, upravo u svom nastojanju da učinimo najbolje za naše dijete i pružimo mu brojne mogućnosti koje možda i sami nismo imali prilike iskusiti, izgubimo iz vida onu najbitniju zadaću, a to je – dovesti svoje dijete do živog susreta sa Stvoriteljem. Možemo li im dati što vrijednije i dragocjenije od toga? Dovedeš li svoje dijete do Izvora života doveo si ga do smisla, do istinske radosti i dao mu čvsti temelj na kojem će moći stajati kroz sve oluje života. Pomalo me rastuži kada čujem onu rečenicu: “Moram priskrbiti dovoljno jer što ću ostaviti djeci u nasljeđe…” Zar išta materijalnog čovjek može sačuvati? Sve materijalno je potrošno, prije ili kasnije. Da, uistinu, temeljno je pitanje: “Što ćemo ostaviti našoj djeci u nasljeđe? Prolazne materijalne “sigurnosti” ili duhovne neprolazne vrijednosti? Znamo li svojoj djeci biti uzor u strpljivosti, praštanju, čistoći srca i govora, čestitosti? Mogu li gledajući nas vidjeti čovjeka koji je slobodan, a ne rob cigarete, novca ili psovke?
Dragi čitatelju, zastani sada malo nad ovime što si pročitao…Prisjeti se što je to najvrjednije što si ti primio od svojih roditelja? Čuvaš li te “bisere” i umnažaš li ih? Što ćeš vrijedno ti darovati danas svojoj djeci? Što misliš da im je najvažnije posjedovati u životu? Stani u duhu pred svoga Stvoritelja, Onoga koji ti je darovao tvoju djecu, Onoga koji je tvoj suradnik i učitelj na putu roditeljstva: “Oče, hvala Ti što imaš povjerenja u mene kao majku, mene kao kao oca. Ili pak reci hvala Ti što ću to postati, otvaram se životu i prihvaćam Tvoji volju! Spusti svoj blagoslov na moga sina, moju kćer. Čuvaj ih od svakoga zla, bolesti, opasnosti, teškoća života. Uvijek im budi pomoć i zaštita! Poučavaj me uvijek iznova kako biti roditelj zdravog duha, kako pružati svome djetetu ono najljepše. Obnavljaj moje snage, umnoži moje povjerenje, natopi me svojom ljubavlju da i ja mogu ispravno njih ljubiti”.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
