U SVEMU TRAŽITI SVJETLO
Svatko od nas ima različite uvjete života u kojima živi, različiti smo po svojim sposobnostima i talentima, po svojoj osobnosti i karakteru, po zanimanju i našem životnom pozivu. No, baš svaki je čovjek pozvan živjeti dobro, čestito, pravedno, istinito i moralno.
Promatrajući svijet oko nas može nam se učiniti kako ljudi danas često žive sasvim suprotno od toga, zar ne? Ratovi se rasplamsavaju, ljudi se okreću jedni protiv drugih, priroda pati i viče zbog ljudske sebičnosti, djeca i mladi sve teže pronalaze smisao i istinske vrijednosti, sve se više muževa i žena razvodi, nezadovoljstvo i nesigurnosti vladaju među ljudima… Tražeći odgovore na ovo i brojna druga pitanja koja se vrte po mojoj glavi pronašla sam kako je u jednoj od svojih knjiga naš profesor Tomislav Ivančić napisao:
“Svjetlo se već time bori protiv tame što svijetli. Ne možeš promijeniti cjelokupno društvo, zaustaviti ratove, zločinstva i terorizme. No, možeš upaliti svjetlo i tame će biti manje. Jer, najjače je moralno svjetlo koje upalimo u svom srcu. Tada će se oko tebe skupljati drugi jer svi žele biti u svjetlu i u njemu hoditi.”
Jesi li ti, dragi prijatelju, taj koji pali svjetla dobra, istine, ljepote? Žele li drugi rado biti u tvome društvu zbog onoga što im donosiš? Jedna anegdota kaže ovako:” Jedan je pijanac u noći izgubio nožić. Tražio ga je ispod jedne svjetiljke. Na to ga je prijatelj pitao gdje je izgubio nožić, a on mu odgovori: Tamo, stotinu metara dalje u mraku. Pa zašto onda tražiš tu ako si ga tamo izgubio?, upita ga prijatelj. E, tamo se ne vidi, a ovdje vidi, odgovori pijanac.”
Dragi prijatelju, živiš li ti na svjetlu ili tapkaš u mraku? Znaš li se i u teškim trenucima života kada se sjena tame nadvije nad tebe i dalje nepokolebljivo probijati do svjetla? Onaj tko korača u svijetlu uvijek ima nade da će pronaći pravi put, da će pronaći ono izgubljeno, da će ugledati ono dragocjeno i bitno, da će stići do cilja. Moj dvanaestogodišnji sin je prije par dana pao sa bicikla i ozbiljno se ozljedio. U tim trenucima straha i neizvjesnosti tražila sam upravo to svjetlo za koje ću se uhvatiti. U mraku čovjek ne vidi jasno, no u svjetlu počinje uviđati da usprkos patnji i protivštinama, postoji i puno dobroga. Tada taj pogled okrenut prema dobru prerasta u zahvalnost i nadu i mi počinjemo ulaziti u povjerenje i sigurnost: ” Bit će dobro! Usprkos svemu, bit će dobro!”
Ne brinimo se zato tjeskobno za ovaj svijet, za naše obitelji, naše poslove, naše zdravlje, već tražimo to svjetlo koje nam sam Stvoritelj daje kako bi vidjeli ispravno i koračali pravim putem, a onda postali i svjetlo za druge, te stvarali ljepši i bolji svijet.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.