KAKO SI, DUŠO MOJA!
Moram priznati da više od pola života nisam znala da imam duhovnu dušu. To mi je bilo otkriće – da uz sve što posjedujem imam i duhovnu dušu koja ima bezbroj svojih organa kao npr. svijest, slobodnu volju, karakter, razum, intelekt, pamćenje i sjećanje, kreativnost, transcendentnost, vjeru te bezbroj drugih organa.
Oduševila sam se jer sam krivo mislila da su samo neki ljudi rođeni pod sretnom zvijezdom, a ostali moraju patiti.
Svaki čovjek ima duhovnu dušu, što znači da svaki čovjek ima duhovnu dimenziju po kojoj se razlikuje od svih drugih bića.
Shvatila sam i otkrila da ja nisam samo ono što posjedujem, nego mnogo više – ja imam duhovnu dušu. Ono po čemu je čovjek specifično čovjek – to je duhovna duša. Jedino čovjek može pisati, govoriti, skladati glazbu, crtati, pjevati, napisati knjigu i, ono najvažnije, čovjek može komunicirati sa Stvoriteljem jer ima duhovnu dušu.
Često vodimo brigu o tome jesmo li gladni, boli li nas nešto, vole li nas ljudi ili ne vole, što o nama govore, jesmo li materijalno zbrinuti, je li naša obitelj dobro i jesu li svi zdravi, i tako bismo mogli nabrajati u nedogled. Sve nam je to važno. A duša?
Je li nam važna naša duhovna duša? Jesmo li ju ikada pitali kako je? Vapi li za spasom? Je li sretna i ispunjena?
Čovjek je velik samo zato što ima duhovnu dušu. Mi preko duše podižemo i tijelo. Tijelo možemo izvući tako da podižemo dušu. Mi tada tijelo spašavamo. Dugo mi je vremena bilo potrebno da počnem primjećivati svoju duhovnu dušu, da ju zavolim, da joj kažem: „Ne boj se, dušo moja! Krenimo ispočetka. Odsada ćemo gledati i primjećivati samo ono što je dobro, što je ljubav, ljepota.
Kako si, dušo moja?
Oprosti što sam te zanemarivala, što te nikada nisam pitala kako si, što sam ti predbacivala pogreške, padove, krive poteze, što sam te opterećivala svime i svačim, a ti si sve podnosila.
Oprosti mi što nisam znala sebi oprostiti.
Krenimo ispočetka.
Zagrlit ću svoju dušu i reći ću joj:
„Oprosti, volim te, ne okrivljujem te. Budimo prijatelji. Od sada nećemo više brojati negativnosti, nego samo pozitivne korake ka cilju.“ Zagrli danas svoju dušu, dragi čitatelju. Reci joj: „Lijepo je što postojiš, dušo moja!“
Upravo je duhovna duša tvoja mogućnost da staneš pred Stvoritelja i s Njime gradiš veličanstvenu budućnost.
Neka ti je dobar ovaj dan, dragi čitatelju, tebi i tvojoj duši!
Korištena literatura: Ivančić, T. (2015). Oče (meditacije). Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
