Ustajem danas ranije nego inače. Moje tijelo još je pospano i tromo, ali duh je već budan i vodi me u novi dan. Zastajem na rubu kreveta i u trenutku postajem svjesna: ” Tu sam! I ti si tu! I danas si me pozvao u život…Oče, dobro ti jutro! Ne znam što me sve čeka u ovome danu, ali znam da si Ti uz mene! Ti i ja idemo zajedno…”. Umivam svoje lice i promatram odraz u ogledalu: “Na svoju sliku si me stvorio, darovao si mi moje tijelo, moje plave oči i smeđu kosu, baš mene si tako čudesno stvorio. Oprosti mi što to često zanemarujem…”.
Izlazim vam, hladni povjetarac mi dodiruje lice, srcem pozdravljam svoju racvjetalu ružu na uglu dvorišta i jorgovan koji je već prepun pupova. Koračam prema crkvi sv. Josipa, danas s jednom posebnom radošću i milinom. Susrećem te Stvoritelju moj u riječi u kojoj mi progovaraš, susrećem Te u lomljenju kruha i žrtvi kao neizrecivoj ljubavi za mene. Moja duša sada ponovno diše novom snagom i novim životom. Kiša je danas konačno prestala i nakon nekoliko dana sivila nebo je opet bistro i plavo.
I tu, Stvoritelju moj, primjećujem Tvoj kist i tvoju paletu boja. Na poslu susrećem brojne ljude, dio njih svraća u moj ured, neki dolaze jer trebaju pomoć i riječ utjehe, drugi su samo došli po pokoju informaciju. U svim tim ljudima otkrivam kako si nas čudesno satkao…Koliko je svaki čovjek poseban i jedinstven, a opet baš svaki u srcu nosi istu čežnju – biti ljubljen, biti prihvaćen. U pauzi palim “Minutu za tebe” našeg profesora Tomislava Ivančića, njegov glas mi donosi Tvoju blizinu, podsjeća me na ono bitno, istinito i dragocjeno, govori mi da me ljubiš i da sam Ti dragocjena…
Zahvaljujem Ti što si profesora stavio na moj životni put i za sve što sam preko njega primila. U smiraj dana sjedim sa svojom obitelji i dok jedni drugima prepričavamo doživljaje ovoga dana, osjećam zahvalnost za sve što si mi darovao, Stvoritelju moj. Za moje roditelje, moju sestru, muža i djecu, za dom i za zajedništvo, za lijepe i one manje lijepe trenutke, za male radosti života, za osmijeh i kavu s prijateljima, za fini kolač i dobru knjigu, za lijepu sms poruku…za toliko toga. Odlazim na počinak, znam, bdjeti ćeš i ovu noć nad nama…
Lijepo je koračati sa našim Stvoriteljem, zar ne? Potrebno nam je često u danu postati svjestan Njegove blizine. Dovoljno se samo malo zaustaviti, zašutjeti i postati svjestan – tu je…Kroz toliko toga nam progovara i želi nam se približiti, da li to zamjećujem? Prepoznajem li te znakove? Otvorimo ovih dana svoje duhovne uši i duhovne oči kako bi mogli u svemu što nas okružuje, u svakoj situaciji kroz koju prolazimo primjećivati Njegovu ljubav, dobrotu i ljepotu za nas.
https://hagio.hr/category/kolumne/iz-pera-hagioasistenta/
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
