Pripremila: Branka Antolović
U Centru za mlade u Zadru tijekom ožujka održao se program pod nazivom „Mjesec osvještavanja o opasnostima ekranizacije i digitalizacije“. Program je od 1. do 31. ožujka, kroz niz predavanja, radionica i okruglih stolova, otvorio važne teme vezane uz utjecaj ekrana i digitalnih tehnologija na djecu, mlade i obitelj.
Organizatori manifestacije bili su Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, Društvo psihologa Zadarske županije, udruga Empatika, Udruga Lampica i Udruga 4+.
Među temama su se obrađivali utjecaj online igara na dječji razvoj, samoregulacija i emocionalni razvoj osobe, granice i rizici korištenja ekrana kod djece s teškoćama, kao i pitanje mogu li se i kako postaviti zdrave granice u digitalnom okruženju.
Poseban naglasak tijekom manifestacije stavljen je na praktične savjete i prevenciju – od utjecaja medija na motorički i socijalni razvoj djece, preko kvalitete sna i digitalne higijene, do očuvanja mentalnog zdravlja u suvremenom digitalnom dobu.
U sklopu programa a na poziv organizatora bila je uključena i tema duhovno antropološki pristup suvremenim ovisnostima o čemu je izlagala hagioasistentica i mentorica hagioterapije Silva Vrdoljak. Naziv predavanja bio je „Duhovno-antropološki pristup suvremenim ovisnostima“.
Hagioasistentica je na početku istaknula da je duhovnost u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji uključena kao četvrti element čovjekovog zdravlja. Cjeloviti pristup zdravlju čovjeka nije samo liječenje pojedinog oboljelog organa, već liječenje osobe. Duhovno-antropološki pristup pomaže da se ovisnost i sloboda sagledaju u cjelini čovjekova bića.
Profesor dr. Tomislav Ivančić utemeljio je hagioterapiju kao antropološku metodu unutar antropološke medicine. Utjecaj ljudskog duha prenosi se na psihičku i somatsku razinu čovjeka. Postoje bolesti duhovne naravi do kojih medicina sa svojim najboljim specijalizacijama ne može „doprijeti“ a jedan od simptoma je ovisnost.
Ovo vrijeme je specifično – istaknula je hagioasistentica. Danas je ugrožena antropologija čovjeka a ta ambivalentnost se očituje: s jedne strane krhkost i bolesti čovjeka, a s druge veliki napredak u znanosti i razvoju tehnologije. Čovjekov identitet je danas ugrožen više nego ikad. Medicina kaže da se na površini naših stanica nalaze receptori koji čine svaku osobu jedinstvenom, ali nitko ne zna objasniti zašto. Iz toga se da zaključiti da je svaki čovjek original. Biljke imaju vegetativnu dušu a životinje psihičku dušu. Samo čovjek ima oduhovljenu dušu, koja ga razlikuje od svih živih bića na Zemlji.
Duhovno-antropološki pristup je temeljan kad govorimo o suvremenim ovisnostima kao simptomima na duhovno antropološkom području čovjeka. Suvremene ovisnosti su ponašajne ovisnosti. To su kompulzivna ponašanja koja stvaraju žudnju i opsesiju i na naš mozak djeluju kao stimulansi.
Razvoj tehnologije treba služiti čovjeku, a ne da čovjek služi tehnologiji – rekla je hagioasistentica. Međutim činjenica je da bez obzira na napredak broj klinika i lijekova raste, a ljudi su sve bolesniji. U Hrvatskoj je broj korištenja anksiolitika porastao za sedam puta. Uzroci mogu bit ranjena duhovna duša a time i ranjen identitet čovjeka. Čovjek želi biti dobar, ali često reagira suprotno. Filozofsko-teološka antropologija daje odgovor da je čovjek u sebi razdijeljen. Tijelo sa svojim nagonima i psiha sa svojim strastima traže ispunjenje neovisno o osobi, a duhovna duša tada nema snage sama ostvariti jedinstvo te razdijeljenosti. Svima nam se događa da jedno spoznajemo, drugo odlučujemo, a treće činimo. To je stvarnost čovjeka. Svakodnevna borba sa samim sobom.
Otkuda ta razdijeljenost? U praiskonu je bila praiskonska krivnja: čovjek je dirao u savjest i htio sam suditi dobro i zlo. Tada se dogodio pad – od tada smo skloni zlu i negativnostima. Jedno loše iskustvo pamtimo, a zaboravljamo 99% dobrih iskustava koje smo doživjeli. Što prvo vidimo u ljudima, ono pozitivno ili negativno? – pitala je hagioasistentica. Neuroznanstvenici kažu da čovjek dnevno u prosjeku ima 65 000 negativnih misli, te su dokazali njihovo razorno djelovanje na stanice našeg mozga (usp. D: Amen). Čovjek je sklon gledati negativno. Čovjek je danas postao objekt. Bitno je doći do cilja, a nije bitan način kako će se do cilja doći, a često smo svjedoci da se do cilja dolazi bez moralnosti i savjesnosti.
Kad čovjek doživi da u središtu sebe postoji još netko od koga sam primio život kao dar, Stvoritelj u teologiji ili Bitak u filozofiji, i kad dobije iskustvo svog identiteta, čiji sam i tko sam zapravo ja, tada čovjek postaje svjestan svoje originalnosti i svoje prave vrijednosti. Svaki čovjek to duboko u sebi razumije, bio religiozan ili ateista. Čovjek je biće od drugoga. Ti nisi sebi dao sebe. Čovjek može biti poremećen u tom identitetu i tada se mogu razviti bolesti. Danas je to vidljivo kao izraženi egoizam i individualizam jer svi traže neko svoje pravo. Upravo taj individualizam znak je da nam manjka ljubavi. Jer kad čovjek osjeti da ga netko ljubi, tada ne traži pravo i pravdu. Pravda je minimum ljubavi – kazala je hagioasistentica.
Jedna od suvremenih ovisnosti je i rad koji se uzima kao validacija čovjeka u obliku uspješnosti. Koliko je čovjek uspješan, toliko vrijedi – danas je to zapravo idol. I tu čovjek pada i slama se i doživi „burnout“. Čovjek može i u rad stalno bježati misleći da je u tome njegova vrijednost ali time je čovjek zapravo prevaren.
Kod duhovno antropološkog pristupa ovisnost je simptom, a uzrok je na duhovnom području, jer sloboda je moć duha. U hagioterapiji kod ovisnosti posreduje se duhovno antroploško zdravlje osobi, njezinoj slobodi, savjesti, smislu, kreativnosti, povjerenju, svijesti i samosvijesti, moralnosti, interpersonalnosti, karakteru i religioznosti.
Jedna od suvremenih ovisnosti je i ovisnost o umjetnoj inteligenciji i chatbotu. Kad osoba ne može van iz ovisnosti, kao na primjer osoba koja razgovara s chatbotom, ona počinje zanemarivati sve druge normalne aspekte života. Ovisnost postaje opsesija. Ova vrsta ovisnosti stvara deluzije u čovjeku, jer su chatbotovi programirani da uvijek afirmiraju čovjekove stavove i čovjek se tako vrti u krug. Umjetna inteligencija je toliko uznapredovala da se čovjek s pravom pita kuda će nas to odvesti.
Ako čovjek danas nema vrijeme tišine i sabranosti, njegov ljudski duh nema refleksiju. Čovjek je tada površan i rastresen. Zbog te površnosti i rastresenosti i zbog zasipanja mnogim informacijama koje naš mozak ne može preraditi u tolikoj mjeri, događaju se stvarnosti koje konvertiraju na psihu i tijelo, javljaju se anksioznosti i tjeskobe – istaknula je hagioasistentica. Čovjek ima privid komunikacije, kad uđe u ovisnost s umjetnom inteligencijom. Čovjek ima privid prijateljstva kad razgovara s chatbotom.
U suvremene ovisnosti spadaju i on line kupovina, on line kockanje, streaming, sve društvene mreže – kazala je hagioasistentica Silva.
Kako se borit protiv suvremenih ovisnosti:
Prvi korak je osvještavanje istine o čovjeku i njegovu identitetu. Čovjek je pun sposobnosti, ali su sve njegove sposobnosti ranjene od praiskona. Istina o čovjekovu identitetu je da je čovjek biće od drugoga. Ovisnost o Stvoritelju je nešto što čovjeku daje slobodu, jer je On apsolutna Dobrota, Istina i Ljubav.
Duhovno antropološko zdravlje se ostvaruje kada su nagoni i strasti čovjeka podložni funkcijama duhovne duše (savjest, moral, dobrota, istina, jedinstvo, ljepota)
Drugi korak je gledati sebe kao projekt. Čovjek je biće u projektu. Ja sam ono što mogu biti. Kad čovjek gleda u dobro u sebi i oko sebe, u njemu ozdravlja povjerenje da postoji dobro ali i Izvor tog dobra.
Treći korak je odluka za sklad u odricanju od poroka (loših navika) i stjecanju vrlina (dobrih navika). Nagoni i strasti trebaju vodstvo. Sloboda nije apstinencija, apstinencija je bijeg. Sloboda je da ja mogu sam odlučiti kada ću stati s nekim nagonom. Čovjek je danas u diskrepanciji između razvoja kojeg ostvaruje i moralne sposobnosti koja bi trebala pratiti taj razvoj. Moralna snaga je u tome kad čovjek bira dobro. Sloboda je moć birati dobro, a ne birati između dobra i zla.
Da bi čovjek iskusio rast u snazi vrlina i kreposti potreban je odnos prema Stvoritelju. Čovjek može puno toga, ali je ranjen u sebi i nije dorastao nositi se sam s modernim ovisnostima. Čovjek je potreban nekog jačeg od sebe, a to je Stvoritelj. U kršćanstvu se taj Stvoritelj objavio i to je Isus iz Nazareta – rekla je hagioasistentica.
Četvrti korak: Jačajući kroz prethodne korake moralni imunitet ovisnika, dolazimo i do posredovanja spoznaje da su razumijevanje, praštanje, kajanje i ljubav prema drugima zapravo najveća pomoć samom čovjeku. Kad praštamo, nama se sigurno prašta. Koliko god to tražilo velik napor uma i razuma, koliko god se nagomilalo neshvaćanja i pobuna emocija, treba čovjeku pomoći da shvati da je to najprije put a iza toga će moći i razumjeti smisao i veličinu tog puta praštanja i pokajanja.
Peti korak: Kreativnošću čovjek dobiva temeljno usmjerenje, smisao i vrijednost života kroz iskustvo da vrijedi pred drugima.
Na kraju je hagioasistentica Silva zaključila da je duhovno antropološki pristup nužan u radu s ovisnostima. Unatoč svojoj ranjenosti čovjek se može izdignuti iz svih ovisnosti, može postati nov i vrhunski jer je biće u projektu koje se neprestano razvija, jer je čovjek osoba koja ima svoje neuništivo dostojanstvo primljeno od samog Stvoritelja.
