ŽEDNI LJUBAVI

Svakodnevno biti u komunikaciji sa velikim brojem ljudi ponekad je vrlo izazovno. Zato posebno volim trenutke kada mogu šutjeti i biti u tišini, kada mogu osluškivati svoje misli i svoju dušu “kako diše”. Tišina me podsjeća da je u svemu što me okružuje prisutan sam Stvoritelj. Kroz tu tišinu kao da mogu zajedno s Njime disati. Kada glas umukne sposobni smo čuti stvarnosti oko sebe, listanje stranica knjige, šuštanje lišća pod nogama, cvrkut ptice, a još više otkrivati tko sam to ja u svojim dubinama i koje to duhovne sposobnosti prebivaju u meni. Svatko od nas pozvan je biti čovjek za drugoga, sebe davati, sebe darivati, drugoga ohrabriti i utješiti, drugome biti pomoć i oslonac. No, pri tome važno je i znati ljubiti samoga sebe, imati pred sobom jasan cilj, znati pravu mjeru, biti razborit i mudar, čuvati sebe od zla druge osobe kako bi i sami mogli ozdravljati i tako donositi zdravlje drugima i biti im svijetlo.

U tišini osluškujem: “Što je danas u mojoj nutrini, mome središtu? Za čime žudim?”. Otkrivam – žedna sam Ljubavi. Ljubavi koja me razumije, Ljubavi koja me prihvaća, Ljubavi koja me privija k sebi, Ljubavi koja skida umor sa mojih leđa, Ljubavi koja me iznova podiže i hrabri, Ljubavi koja vjeruje u mene, Ljubavi koja nikada od mene ne odustaje.

Znam, niti moji roditelji, niti sestra, muž niti djeca, baš nitko od ljudi ne može mi to u potpunosti darovati. Takvom Ljubavi ljubi samo jedan, Stvoritelj. On jest ta Ljubav za kojom svatko od nas žeđa. Tko se toj Ljubavi neprestano otvara i prima je u svoj život i sam postaje sposoban davati i dijeliti. Ta Ljubav se preljeva, ona je preko mjere, ona se neprestano umnaža. Onaj koji doživi da je ljubljen i sam postaje ljubav za druge. Tada sam čovjek prihvaća sebe kao najveću dragocjenost, a svi naši svakodnevni susreti s drugima postaju blagoslovi, mjesta zajedništva i stvaranja mira. Čini mi se kako je ovaj svijet uistinu toga potreban. Zasićeni smo mržnjama i podjelama, okrivljavanjima i optužbama, nepravdama i lažima koje nas okružuju. 

Umjesto buke i galame poći nam je drugim putem, u tišinu, u susret Stvoritelju. Tu se uvijek iznova rađa novi ja koji je sposoban nositi ljubav i sućut za drugoga, ja, koji je sposoban mijenjati se i biti glasnik dobra u ovom svijetu. Od srca nam svima želim da to ovih dana uistinu i postanemo!

https://hagio.hr/preporuka-urednistva/cilj-zivota/

Total
0
Shares
Prev
Seminar nove evangelizacije – Šibenik

Seminar nove evangelizacije – Šibenik

Next
Depresija – hagioterapijski pristup

Depresija – hagioterapijski pristup


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati