Svakodnevno biti u komunikaciji sa velikim brojem ljudi ponekad je vrlo izazovno. Zato posebno volim trenutke kada mogu šutjeti i biti u tišini, kada mogu osluškivati svoje misli i svoju dušu “kako diše”. Tišina me podsjeća da je u svemu što me okružuje prisutan sam Stvoritelj. Kroz tu tišinu kao da mogu zajedno s Njime disati. Kada glas umukne sposobni smo čuti stvarnosti oko sebe, listanje stranica knjige, šuštanje lišća pod nogama, cvrkut ptice, a još više otkrivati tko sam to ja u svojim dubinama i koje to duhovne sposobnosti prebivaju u meni. Svatko od nas pozvan je biti čovjek za drugoga, sebe davati, sebe darivati, drugoga ohrabriti i utješiti, drugome biti pomoć i oslonac. No, pri tome važno je i znati ljubiti samoga sebe, imati pred sobom jasan cilj, znati pravu mjeru, biti razborit i mudar, čuvati sebe od zla druge osobe kako bi i sami mogli ozdravljati i tako donositi zdravlje drugima i biti im svijetlo.
U tišini osluškujem: “Što je danas u mojoj nutrini, mome središtu? Za čime žudim?”. Otkrivam – žedna sam Ljubavi. Ljubavi koja me razumije, Ljubavi koja me prihvaća, Ljubavi koja me privija k sebi, Ljubavi koja skida umor sa mojih leđa, Ljubavi koja me iznova podiže i hrabri, Ljubavi koja vjeruje u mene, Ljubavi koja nikada od mene ne odustaje.
Znam, niti moji roditelji, niti sestra, muž niti djeca, baš nitko od ljudi ne može mi to u potpunosti darovati. Takvom Ljubavi ljubi samo jedan, Stvoritelj. On jest ta Ljubav za kojom svatko od nas žeđa. Tko se toj Ljubavi neprestano otvara i prima je u svoj život i sam postaje sposoban davati i dijeliti. Ta Ljubav se preljeva, ona je preko mjere, ona se neprestano umnaža. Onaj koji doživi da je ljubljen i sam postaje ljubav za druge. Tada sam čovjek prihvaća sebe kao najveću dragocjenost, a svi naši svakodnevni susreti s drugima postaju blagoslovi, mjesta zajedništva i stvaranja mira. Čini mi se kako je ovaj svijet uistinu toga potreban. Zasićeni smo mržnjama i podjelama, okrivljavanjima i optužbama, nepravdama i lažima koje nas okružuju.
Umjesto buke i galame poći nam je drugim putem, u tišinu, u susret Stvoritelju. Tu se uvijek iznova rađa novi ja koji je sposoban nositi ljubav i sućut za drugoga, ja, koji je sposoban mijenjati se i biti glasnik dobra u ovom svijetu. Od srca nam svima želim da to ovih dana uistinu i postanemo!
https://hagio.hr/preporuka-urednistva/cilj-zivota/

Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.