Iz knjige Budi odvažan i hrabar
SVECI SU ŽIVOTNI PUTOKAZ
Svetkovina Svih Svetih je crkveni i državni blagdan. Dok država time časti uspomenu pokojnika, Crkva se sjeća svetaca. Crkva na taj dan želi podsjetiti na bezbroj ljudi koji su živjeli po evanđelju i stoga su doživjeli sreću. Većinom su to ljudi koji su trpjeli ovdje na zemlji, ali iz ljubavi. Njihov život je izgarao poput svijeće za drugoga, oni nisu mogli gledati drugoga u nesreći i proći pokraj njega, oni su tražili da drugom pomognu, oni su trčali u pomoć, oni su jednostavno u svojoj osobnosti bili ljudi za druge. Dante o tome kaže: “Tko zapazi nesreću nekog čovjeka i onda čeka da ga se moli za pomoć, jednako je zao kao i čovjek koji je odbio da pomogne.”
Sveci su stoga uzori našem životu. Crkva želi, s jedne strane, počastiti njihovu uspomenu, s druge strane staviti ih nama za uzor, ali ono što je najvažnije, Crkva želi izreći zahvalnost svečanim euharistijama, govorima i svim mogućim slavljeničkim gestama Bogu što je za nas dao život, što nam je darovao nebo, što je htio da budemo svi sveti i da zauvijek uživamo u ispunjenju čežnji, koje nam ovdje nisu mogle biti ispunjene.
Nebo je doista milost. Pravda je tražila da zapravo budemo u paklu, ali nas je Božje praštanje i ljubav Isusa iz Nazareta povukla iz naših nutarnjih paklenskih situacija, te nam pomogla nositi križ i tako nas dovesti u nebo. Gertrud von Le Fort kaže: “Pravda je samo u paklu. U nebu je milost.” Istina, previše je napasti na zemlji, a odviše je slabosti u nama, zavodenosti i privlačnosti svijeta, užitaka, te naše nemoći da nadvladamo požude. Pa ipak, naša sloboda nikad nije dokinuta. I onda kada izvana ne možemo izdržati sve napasti i prisile koje nam se događaju, možemo iznutra biti slobodni željeti i odlučno biti za ono što je pravo a protiv zla.
Može se čovjeku dogoditi da on izvana pristane uz zlo, ali on ne može nikada iznutra biti prisiljen to činiti. Doklegod ti iznutra ne pristaješ makar tvoj jezik govorio kao da pristaješ, ti si slobodan i odlučuješ se za dobro. No, sveci nisu bili slobodni samo u nutarnjem, u duhovnom i duševnom pogledu, oni su bili slobodni i u tjelesnom, socijalnom, društvenom pogledu. Oni su imali hrabrosti svjedočiti da je evanđelje istina, da je Isus Krist Bog, da jedino vrijedi živjeti čestito i pošteno, da je čovjek vrhunsko dobro i da treba za njega živjeti onako kako je živio Isus iz Nazareta.
Svetac je čovjek na koga je sjela Božja aureola, koji je prekriven Božjim svjetlom, koga svetost svemogućega, nedokučivoga Boga osvjetljuje, zaštićuje i ukrašava. Svetost je najveća blizina svetome, a to znači Bogu. Svetost je fundamentalna opcija za ono što je ispravno, istinito, dobro. Sveti su drugovali s Bogom, oni su stoga voljeli čovjeka. Sveci su radije voljeli izgubiti vlastiti život, nego dopustiti da pokraj njih ljudi odlaze u propast. Sveti su zato, jer su slijedili Isusa Krista u načinu borbe na zemlji. Tko želi svoj život spasiti, izgubit će ga. Sveci su bili spremni izgubiti svoj život i zato su spasili svoj i živote bezbrojnih ljudi.
Svecima se stoga molimo za pomoć, oni su nam prijatelji u nebu i ne mogu mirovati dok svi ne dodemo k njima. Oni su spremni na svaki zagovor za koji ih zamolimo, oni nam neprestano sugeriraju i pomažu činiti dobro i ići njihovim stopama. Sveci se za nas bore, oni nas neprestano gledaju i prate, oni pred Bogom kleče za nas, oni koriste sva sredstva kako bi nam pomogli u borbi. Sveci su stoga prijatelji ljudi. Crkva ih štuje, njih se sjeća, moli se njima da nas zagovaraju. Oni nisu bogovi, oni sami od sebe ne mogu ljudima ništa pomoći, oni su samo ljudi koji su se opredijelili za Boga. No, oni su blizu Boga i stoga mogu biti naši odvjetnici, njima Bog uvijek može dati bezbroj svojih snaga i milosti da oni nama to daju u naručaj kako bismo izdržali kušnje ovdje na zemlji, kako ne bismo pokleknuli pod križevima, bolestima i bolima, kako bismo ostali uspravni u svim osudama i klevetama, u svim pljuvanjima i mržnji na nas, kako bismo ostali u progonstvima i svim osudama dostojni njegova imena.
Sveci su dobročinitelji zemlje i dragocijenosti Crkve. Oni su dokaz da je Isus Krist Bog, oni su znak ljudima da je spas prisutan u svijetu, oni su poziv čovječanstvu da stvaraju uvijek novi, bolji, sveti svijet. Sveci su dokaz da se može drukčije, bolje, dostojanstvenije živjeti. Biti svet nema boljeg smisla života.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
