Svjesnost Božje prisutnosti u nama čini nas radosnim. I sve ono što je ranjeno i bolesno polako ozdravlja.
Nisu to emocije, puno dublje je ovo što oživljava. Kad si to osvijestimo ulazimo u jedno novo područje koje nadilazi zemaljsko i svakodnevno.
Gledati nam je Nebo dok živimo na zemlji. Proširiti svoje horizonte, izaći na pučinu mora.
Kad me nešto boli na tijelu kao da je cijelo moje biće uprto u tu bol. Rastrese me ta bol i obično na ništa drugo se ne mogu sabrati.
Kad sam u strahu postanem nemirna i sve mi smeta, doživljavam da su poljuljani moji temelji.
Ali divno je biti slobodna od toga da moram biti zdrava, da ne moram dugo na zemlji živjeti, slobodna da mi muž i djeca moraju biti pobožni i da moraju doživjeti kad i kako ja želim susret sa živim Bogom. Slobodna od zdrave prehrane, čiste kuće i da drugi o meni dobro misle. Biti slobodna od planova i da sam ja uvijek u pravu, od kontrole svake situacije. Slobodna od straha za sutra…
Često se ponašamo kao da je kormilo života u našim rukama.
Čini mi se da je tako teško pustiti i predati situacije Gospodaru svega.
Tek kad doživimo da smo nemoćni, da su se naše snage iscrpile, pustimo, i tada se događa preobrazba.
Da se bar možemo, poučeni tim ranijim iskustvima, predati odmah na početku.
Predivno je letjeti lagan kao ptica, u povjerenju i slobodi. A to dolazi sa svjesnošću u Kome živimo, mičemo se i jesmo.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
