KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI
Izraz kako na nebu tako i na zemlji daje nam do znanja da Isus želi da se volja Božja vrši ne samo u nama, nego na čitavoj zemlji, u nebu iu svemu stvorenome. No drugo značenje izraza kako na nebu tako i na zemlji jest da na zemlji bude kao što je na nebu. Zapravo, želimo najprije da se ono što se događa u Bogu, koji je na nebu, i što želi Presveto Trojstvo, na čiju smo sliku stvoreni, ostvaruje i u nama. To je dakle vapaj vjernika koji želi da zemlja postane nebo. Ili, drukčije, da Bog istjera sa zemlje grijeh i kneza ovoga svijeta. To je čežnja čovjeka patnika, ogrezla u zlo i grijehe, u nemoć da sebe spasi, čovjeka koji je na putu, u tuđini i vapi za domovinom. To je molitva da se ostvari ono što je Isus na križu ostvario, a to je spoj vertikale s horizontalom, spoj Boga s čovjekom.
Molba da se volja Božja ostvari na zemlji kao što već jest na nebu znači da čovjek odustaje od svoje buntovne volje. Čovjek time daje Bogu do znanja da je postao razuman i da je u toj razumnosti i mudrosti spoznao da sâm sebi ne može dati život, da mu je jedini izvor života Bog. To znači da se čovjek, moleći tu molitvu, konačno opametio. Ta molitva baca istočni grijeh i svaki drugi grijeh u ropotarnicu, odbacuje čovjekovo ropstvo đavlu i smrti, a čovjeka ponovno vraća Bogu. Ona sadrži u sebi najdublju revoluciju svijeta. Ona je, na neki način, poluga koja pokreće povijest čovječanstva i vraća joj mogućnost da bude dokraja humano ostvarena. Ona je točka u svemiru na koju možemo osloniti svoje poluge i pokrenuti čitav svemir na put povratka Ocu.
Ako nebo promatramo kao prostor u kojem su stvoreni duhovi, onda ta molitva želi da i među njima, kao i među nama, vlada Božja volja. Naime, samo ako sve stvorenje živi u Božjoj volji, u njemu će vladati sklad. Mi želimo da se i duhovna zla bića okrenu Bogu i da budu u Božjoj volji, da nas više ne zavode protiv nje.
Zato je molitelj molbe budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji jedinstvena točka usred stvorenja Božjega u kojoj bi se s Bogom trebalo pomiriti sve što postoji. Čovjekovo srce koje moli »Očenaš« prostor je u kojem se dogada povratak sveg stvorenja Ocu, vječni sklad svega.
Čovjek je središte sveg stvorenja. Po čovjeku se može dogoditi pomirenje svega stvorenja s Bogom. Zato sv. Pavao kaže da sve stvorenje žudno čeka otkupljenje sinova Božjih, da se i samo oslobodi pokvarljivosti grijeha (usp. Rim 8,19-21). Prihvaćajući volju Božju, čovjek postaje jedno s Kristom koji je sav u Očevoj volji, te tako u Isusu Kristu po čovjeku svekoliko stvorenje biva uglavljeno, po Isusu Kristu podlaže se Ocu, da on bude sve u svima. Molitelj »Očenaša« sve raspršeno, po Duhu Božjemu, okuplja u jedno. Tako razjedinjenost postaje opet jedinstvenost, nered prelazi u red, nesloga u slogu, ratovi prelaze u mir, mržnja u pomirenje, nesklad u sklad. Tako se uništava smrt, a ulazi u život u izobilju.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
