3. Čovjek na sliku Božju
III. dio
Cilj svega jest uskrsnuće koje nam je ostvareno u Isusu Kristu (usp. 2 Kor 3,18). Molitva »Očenaša« zato posvješćuje u nama činjenicu da je Bog ponovno u Kristovu uskrsnuću stvorio svijet. Svijet živi na novoj razini, kažu crkveni oci, na razini Kristova otkupljenja po njegovu uskrsnuću (usp. Ef 2,4-10). To novo već se otkriva u svima koji slijede Isusa Krista, u apostolima, u mučenicima i svecima sve do današnjega dana. U njima zapažamo čudesne moći i snage koje nema nijedna religija.
Konačno, dok Bogu govorimo Oče podsjećamo se da smo mi Tijelo njegova Sina, Crkva. Kao Tijelo, oživljeni smo Duhom Svetim, koji je izliven na dan Duhova na čitavu Crkvu, tako da Crkva ima dušu, život po Duhu Svetom. Crkva je zato od dana Duhova novi svijet (usp. Ef 2,10; 2 Kor 5,17). Ona je novo čovječanstvo, nova mogućnost svijeta. Ona je Božji posinovljeni svijet. Kao Tijelo Isusa Krista, kao novi narod Božji Crkva čini i treba činiti Isusova djela kako bi se očitovale prvine Kristova uskrsnuća u nama (usp. Ef 2,10).
Napokon, dok govorimo i izgovaramo riječ Oče sjećamo se da je naša domovina na nebesima, da idemo u susret nečuvenom bogatstvu, sreći i ostvarenju svih ljudskih želja i čežnji. Ovdje smo na zemlji tek na putu, ali idemo u susret domovini
i svome autentičnome životu. Moleći Oče opetovano izlazimo iz staroga svijeta i ulazimo u novi. Izgovarajući riječ Oče pobjeđujemo svijet koji nas sapinje, otkidamo se od ropstva davlu i smrti, odlučujemo se da putujemo hrabro i odvažno prema domovini. Tako postajemo sposobni i život darovati za domovinu, znajući da je smrt samo dobitak, a da nam je ovdje na zemlji »živjeti Krist« (usp. Fil 1,21; Ef 2,10; Gal 6,14; 2 Kor 4,10).
Dok živeći na zemlji još putujemo, svjesni smo da nismo samo ljudi, nego i djeca Oca nebeskoga. Stoga ne možemo robovati nikomu i ničemu, nego nad svime vladati, a jedino se pokoravati Bogu Ocu. No pokoravati se ne znači biti Božji robovi, ne znači biti slijepi vršitelji njegovih zapovijedi, nego biti poput ploda jabuke koji se pokorava sokovima stabla da bi narastao, poput rijeke koja se pokorava izvoru da bi bila rijeka, poput pluća koja dišu zrak kako bi mogla živjeti. Isus nam je jasno rekao da nas više ne zove slugama, nego prijateljima (usp. Iv 15,15). Bog nas dakle ne tretira samo kao djecu nego i kao prijatelje.
Moleći Oče naš postajemo ono što u svojoj dubini u čežnji već jesmo i što trebamo u punini postati. Zato je prostor »Očenaša« prostor u kojem čovjek može sebe savršeno ostvariti. To je prostor u kojem zemlja i svemir očekuju da se
čovjek okrene Bogu kako bi se i sve oko njega i sve nad čim čovjek vlada oslobodilo raspadanja, smrti i ušlo u život.
Dok vjernik izgovara riječ Oče naš kao da ga sva priroda izgovara s njime, sav svemir drhti, svekoliko čovječanstvo vapi i čezne da dođe k Ocu.
Dok molimo »Očenaš«, postajemo svjesni da je Otac prepun sućuti prema nama. On nam prilazi kao najbrižniji vrtlar i miluje svaki list i grančicu, prilazi nam kao najbolji pastir i pazi na svakog od nas, uzima nas u naručje, diže na ramena i trijumfalno nosi. Bog je kao majka koja se neprestano naginje nad svoje dijete. Kao najbolji prijatelj, upisao nas je u svoje dlanove, zove nas po imenu, kaže nam da i kad bi majka mogla ostaviti svoje čedo, on nas nikada ostaviti neće, jer ljubavlju nas je vječnom ljubio i zato nam je sačuvao milost (usp. Jr 31,3). Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (usp. Iv 3,16).
Dok molimo »Očenaš«, stojimo pred Ocem kao njegova ponosna djeca i gospodari svega što nam je darovao. Izgovarajući riječi »Očenaša kao pobjednici izlazimo iz svega što nas je htjelo sapeti, zarobiti i razoriti. Govoreći »Očenaš« u naručje uzimamo čitavu stvarnost, svu prirodu sve oko nas i donosimo natrag kući, u domovinu k Ocu. Moleći »Očenaš«, stvaramo novi svijet. Tako nas molitva »Očenaša« izvodi iz Božje srdžbe i uvodi u Božje srce. Ne samo da nas uvodi u Božje srce, nego mi postajemo Božje srce. Zato Isus kaže: »Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete mir dušama svojim« (Mt 11,29). Bog je srce, ono nam se najsavršenije objavilo u utjelovljenju, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. To nam se srce savršeno objavilo onda kad je vojnik Isusu na križu probo srce a iz njega potekli krv i voda.
Šteta je »Očenaš« moliti rastreseno jer smo tada nemoćni shvatiti i prihvatiti sve što nam Bog po toj molitvi daje. Mi smo Božja drama i Božje kraljevstvo. Veće radosne vijesti zaista ne može mo imati od te da moleći Očenaš spoznajemo da nas je Bog tako ljubio kao što ljubi svoga jedinoga Sina.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
