Piše: Dubravka Jeđut Roca
Pod dojmom sam govora gospođe Erike Kirk, Charlieve udovice. Na komemoraciji je glasno izgovorila da oprašta tom mladiću, ubojici svoga supruga jer bi to učinio i njen Charlie. Kaže, riječi oprosta svojim ubojicama je izgovorio i Isus Krist na križu. I ona kao kršćanka treba postupiti evanđeoski, uvijek na mržnju odgovoriti ljubavlju, kao Isus.
To izgovara mlada žena koja ostaje s dvoje malodobne djece, ali s odlukom da nastavi gdje je stao njen suprug, neustrašivo svjedočiti živog Isusa Krista.
Od vremena rođenja Isusa Krista, njegovi sljedbenici su omraženi. Zašto? Zato što vjeruju da je Dobrota svemoćna, da je Ljepota u dostojanstvu, blagosti, ljubaznosti, da je Istina da je svaki čovjek pozvan u život i da ga je Isus spasio, oslobodio, otkupio i da ga stalno opravdava pred Ocem nebeskim, pred drugim čovjekom i pred njim samim.
Vjeruju da je svaki čovjek bezuvjetno ljubljen od Ljubavi koja je vječna. Zato svaki čovjek ima perspektivu vječnosti.
Kršćani koji su susreli živoga Boga, ne doživljavaju drugoga kao neprijatelja već kao spas, kao nekoga tko me čini boljom osobom ako praštam i ljubim.
Ateistički svijet ne razumije čin praštanja i bezuvjetne ljubavi. Isusa Krista su otpisali, ismijavaju ga, rugaju mu se, uništavaju kipove, sakralne slike, crkve, ubijaju kršćane. A On suvereno vlada.
On je Krist Kralj ! Vjeruješ li to, poštovani čitatelju?
U Evanđeljima se na mnogo mjesta govori o opraštanju. Kada Petar pita Isusa, koliko puta da oprosti svome bratu, 7 puta? A Isus kaže, što sedam, 70×7.
S duhovno-antropološkog motrišta, praštanje je uvjet zdravlja duhovne duše.
Nepraštanje nagriza dušu i razara mozak i čovjeka čini ranjivim, ugroženim, nemirnim, bolesnim. Osnovna duhovna zakonitost je da sam neizmjerno ljubljena osoba od Onoga koji me pozvao u život. Zatim, biti u svijesti da sam duhovno biće koje treba biti u miru i skladu sa Stvoriteljem, sa sobom, s drugim ljudima i sa svom prirodom. Za taj sklad je potrebno biti u stavu praštanja, tj. ne dopustiti zlu da mi zamagli pogled prema drugome. Da bi to mogli, odlučimo neprestano sučeljavati život prema transcendentalima.
U udžbeniku Hagioterapija u susretu s čovjekom prof. Ivančić piše sljedeće:
Opraštanje daje mir i stvara ozračje zdravlja. Opraštanje ne prihvaća mržnju i zlo u uvjerenju da se konflikti mogu razumno i mirno riješiti. Odluka za opraštanje čovjeka oslobađa tjeskobe, nemira i straha. Zato je praštanje superioran, inteligentan i mudar potez.
Zatim profesor nastavlja: Duh je slobodan od prostora i vremena. Stoga duhovna djelatnost djeluje neposredno na one na koje mislimo ili za njih molimo ili im praštamo i želimo dobro. Ako se mi promijenimo prema njima, oni se mijenjaju također prema nama. Što činiti da se to dogodi?
Evo prokušanog profesorovog recepta:
- Najprije svojim duhovnim očima gledati onoga kome želimo oprostiti.
- Zatim mu reći: opraštam ti, a onda oprosti i ti meni, zatim volim te ili želim ti dobro, a onda zahvaljujem za tebe.
Poštovani čitatelju, isprobaj ovaj recept praštanja. Ako je mogla gđa Erika Kirk oprostiti ubojici svoga muža, možeš i ti oprostiti puno manje zlo koje si pretrpio od drugoga.
Hrabro samo! Uspjet ćeš!
