PROBUDITI PRKOS
Ponekad se pitam odakle toliki problemi i poteškoće, kao da im nema kraja.
Jedan od njih su i susjedi koji ne mare da li ometaju, uznemiravaju ili stvaraju problem, da li ulaze u tvoj vlastiti životni prostor te time postaju teret i muka ne samo sebi nego i svima oko sebe. Pitam se kako živjeti u takvim okolnostima, gdje ništa ne možeš promijeniti, odmoriti se u vlastita četiri zida onda kada bi to najviše želio?
Pitam se da li ja uistinu posjedujem tišinu u sebi koja će nadvladati svu buku ovoga svijeta pa i onu vlastitih susjeda?
Priznajem da u tim trenutcima padam stotine puta na dan i pitam se kako dalje, znajući da ne mogu mijenjati druge te utjecati na njihovu odluku da čine zlo i tako postaju teret svima nama.
Što mi je činiti u takvim teškim trenutcima? Gdje je izlaz?
Iz dana u dan uviđam da je važno kamo ja gledam, da li gledam u muku koja me svakodnevno salijeće ili u svijetlu budućnost koja me očekuje sa Stvoriteljem. U što ja to gledam, ili još bolje u koga gledam, u svoje susjede koji su izvor mojih muka ili u Stvoritelja. Pitam i tebe dragi čitatelju, u koga ti prvo gledaš u takvim trenutcima?
Bitno je kamo gledam. Da li gledam u buku koju upravo čujem ili gledam u dobro koje me očekuje?
Uvidjela sam da sam počela samosažalijevati i nepotrebno od sebe praviti žrtvu umjesto da prvo iskreno pred Stvoriteljem priznam sve što me muči i gdje padam, kako bi me On nakon svih mojih padova podigao i pokazao mi put. Ono što sam provodila i dalje provodim je praštanje „Oprosti mi!“, „Opraštam ti!“ „Tvoje dubine me vole!“
Prof. Tomislav Ivančić je u knjizi „Hagioterapija u susretu s čovjekom“ napisao da je najvažnije voljeti sebe. Bez tebe ništa drugo u tvom životu ne postoji. No, voljeti sebe znači spasiti sebe od svakoga zla. Spasiti pak sebe mogu samo uz Stvoritelja. Zato mi je on najvažniji, temeljna mogućnost da se ostvarim. Ali, do njega mogu ako nisam u sukobu i mržnji s ljudima.
Ljudi su mi, dakle, sudbina. Moram opraštati ljudima i voljeti ih, kako bih mogao do njega i njegove s pomoću u spašavanju svog života. Moram s njime živjeti u dobrim odnosima ako želim sebe imati zauvijek.
Svi veliki ljudi našega vremena su imali mnogobrojne probleme, ljude koji su ih pokušavali svim silama zaustaviti ali oni se nisu dali, bili su još jači, padali su ali su se i podizali, budio se prkos u njima. Treba probuditi prkos u sebi i reći: „Ja ću u prkos svima uspjeti!“
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
