Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu
Do dana kada je moj suprug iznenada preminuo doživljavala sam se dobrom ženom, koja trpi suprugove psihičke ispade. No nakon njegovog preminuća sve se promijenilo. Odjednom sam vidjela sebe u drugom „svjetlu“, ne baš onako dobru. Spoznala sam istinu o sebi. Neka duboka tuga i praznina je ušla u mene i nije mi dala mira. Dolazile su mi ove misli: „ Da sam barem nešto više učinila za tebe? Da sam ti barem bila bliža i da sam te više razumjela i voljela?“ To je bilo toliko jako i duboko, bacalo me u tugu, očaj i bol, i ništa me nije moglo umiriti. Mislila sam da će to zauvijek trajati. Uništit će me ta bol.
Dolaskom na hagioterapiju ušla je u mene neka nada. Spoznala sam da je život vječan i da se može kroz hagioterapiju ozdraviti ono što nisam dobro činila. To je u mene unijelo malo mira i spokoja. Nakon par susreta u kojima sam imala priliku doživjeti sebe osobu, vrijednu i dostojanstvenu, dobila sam spoznaju kako u svemu tome nisam bila sama i da je Netko u toj tuzi i gubitku bio prisutan, koji može sve ono što ja nisam dobro učinila ispraviti i izravnati.
Ono što je bilo ozdravljajuće je priznavanje mojih promašaja i praštanje. Mislila sam da sam već sve sebi i suprugu oprostila jer sam već godinama slušala profesora Tomislava Ivančića i primjenjivala hagioterapiju, no nisam. Doživjela sam sasvim novo iskustvo i unutarnje ozdravljanje.
Priznavajući svaki konkretan događaj, sa mene se skinula neka mrlja, a u prazninu je ulazilo nešto ohrabrujuće što me ozdravilo. Posebno sam doživjela duhovno ozdravljanje praštajući sebi i suprugu. Tada me neki smiraj zahvaćao i netko kao da me opravdavao, pomirio sa mnom i sa suprugom. Boli i unutarnji jauci su polako nestajali i kao da sam se rađala iznova.
Odjednom sam se doživjela osobom i to ljubljenom osobom od Nekoga tko je oduvijek.
Ono bolno gdje sam se prezirala i sramila, umirilo se i prekrilo nekom posebnom ljepotom. Kao što je ljepota proljeća prekrila zemlju, tako je i mene zahvatila neka čudesna snaga i ljepota. Moja bol i sramota su nestale i postala sam radosna udovica, vjerna svom suprugu. Ostalo je samo ono lijepo što sam činila i što je on činio prema meni.
Veoma sam zahvalna za hagioterapiju profesora Ivančića, i za svakog hagioasitenta koji se nesebično daje za druge. Veliki ste vi ljudi, a da niste toga niti svjesni. Zauvijek zahvalna
