Svi bismo željeli imati život bez problema, muka i briga te da spokojno i sretno živimo do kraja života. Pitanje je samo poznaje li itko od nas takav život i bi li to uistinu bio sretan život.
Mi često planiramo i očekujemo da naš život bude onakav kakav smo si zamislili. Imamo viziju u kojem bi smjeru on trebao ići i čim nije tako, pitamo se: „Zašto se to meni moralo dogoditi? “ Jesam li to zaslužio/la? Zašto moram živjeti?
Prije nekoliko dana jedna mi je majka rekla kako je njezina starija kći nekoliko puta rekla da sve ono što je ona radila i činila tijekom studiranja nije imalo nikakvog smisla, jer ionako ne radi ono što je studirala. Na to joj je njezina majka odgovorila: „Prestani to govoriti! Ništa nije bilo uzaludno, sve si ti to trebala proći, sve si ti to trebala završiti i sve je to imalo smisla.“ Kći je sutradan došla k majci i zahvalila joj jer kaže da nikada nije gledala na svoj život na takav način. Sada zna da sve u njezinom životu ima smisao, čak i one životne situacije za koje je mislila da su besmislene i promašene. U konačnici, svaka naša patnja ima smisao samo zato što postoji Stvoritelj. On želi samo jedno: da budeš sretan i da mu onda možeš biti zahvalan.
Svaki čovjek bi želio biti sretan i živjeti tako da ga drugi vole, prihvaćaju i razumiju te da ima što manje problema i briga. A Stvoritelj i po krivome piše pravo. On, ako mu to dopustimo, preokreće naše pogreške, promašaje, lutanja i neuspjehe u mogućnost sretnog života. Upravo su ti naši padovi mogućnost da Stvoritelj ispiše remek-djelo.
Profesor T. Ivančić jednom je rekao u čemu je sreća. To je neprestano izlaženje iz nesreće. Kao da gledaš kroz prozor, reci: „Ja mogu biti sretan, ja mogu biti radostan, ja mogu uspjeti, ja ne moram biti tužan, bit će dobro, mene voli Stvoritelj, ovaj cvijet, mene vole djeca. Mene toliki ljudi vole, pa i ja sam sebe.“
„Čovjek je kovač svoje sreće“, kaže stara rimska izreka. Ono što si posijao, to ćeš i žeti.
Dragi čitatelju, neka ti je dobar i srećom ispunjen ovaj dan! Možda upravo neki problem u tvome životu postane mogućnost sretnoga života, prilika da Stvoritelj ispiše najljepšu skladbu života.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
