ZAŠTO OPROSTITI?
Kada sam prvi put čula od prof. T. Ivančića da mogu praštati u duhu, bila sam iznenađena jer do tada to nikada nisam čula niti sam znala što bi to trebalo značiti.
Kada sam počela praštati, uvidjela sam da to itekako funkcionira, ali i da je to potrebno činiti svaki dan. Najviše sam koristila praštanje u duhu na radnome mjestu, u obitelji, među prijateljima, susjedima, ali i u svim mogućim susretima s ljudima.
Kasnije sam uvidjela da moram praštati i vozačima autobusa, političarima, liječnicima, profesorima, novinarima,
državnim službenicima itd. Popis je bio poprilično dugačak, a i danas nije ništa manji jer svaki
dan imamo priliku trenirati praštanje.
Što više praštaš, to si bolji, savršeniji, uspješniji,
postaješ duhovno snažniji i sabraniji.
Meni je nevjerojatno puno pomoglo praštanje na radnome mjestu iako sam mislila da ću praštanje koristiti samo u krugu obitelji i bliskih
prijatelja. No, tko od nas nije barem jedanput nekoga povrijedio, a isto tako ne postoji nitko koga netko barem jedanput nije povrijedio. Stoga je neophodno naučiti praštati. Zašto? U knjizi „Hagioterapija u susretu s čovjekom“ prof. T. Ivančić je napisao:
„Spasiti sebe mogu samo uz Stvoritelja. Zato mi je On najvažniji, temeljna mogućnost da se
ostvarim. Ali, do njega mogu ako nisam u sukobu i mržnji s ljudima. Ljudi su mi, dakle,
sudbina. Moram opraštati ljudima i voljeti ih, kako bih mogao do njega i njegove pomoći u
spašavanju svog života. Moram s njime živjeti u dobrim odnosima ako želim sebe imati
zauvijek.“
Treba znati da praštanjem mi sebe oslobađamo, bacamo natrag tempiranu bombu koju nam je uvreditelj bacio. Važno je ne dopustiti da bomba eksplodira u našim rukama, a ona neće eksplodirati ako ne prihvatimo i oprostimo uvredu. Ti, dragi prijatelju, zapravo praštanjem
bacaš tempiranu bombu natrag u ruke uvreditelja.
Važno je poći onima koji su nas uvrijedili u duhu, i reći im: „Ja ti opraštam, oprosti i ti meni, tvoje dubine mene ljube, volim te, a onda: zahvaljujem za tebe.“
Dobro je i pronaći nešto dobro na drugoj osobi i gledati u to dobro te ne zaboraviti zahvaljivati za tu osobu.
Dragi čitatelju, nemoj nikada izgubiti sebe. Ne dopusti da bomba tuđe uvrede eksplodira u tvojim rukama.
Oprosti i baci tu bombu što dalje od sebe kako bi bio slobodan od zla.
Želim ti dobar i praštanjem ispunjen dan!

Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.