PRIHVAĆATI I LJUBITI
Često znam reći kako posao koji radim doživljavam kao blagoslov. Uistinu to i mislim i to iz više razloga. Jedan je taj što radeći sa starijim osobama čovjek ne može a ne biti svjestan koliko je naša psihofizička stvarnost krhka i prolazna, koliko je čovjek u toj svojoj stvarnosti slab i ranjiv. No, istovremeno upravo me to podsjeća da čovjek osim te krhkosti nosi i jednu neizmjernu duhovnu snagu i izdržljivost u sebi.
Čovjek je prije svega duhovno biće, osoba, jedinstvena i neponovljiva po svojoj duhovnoj duši, u svakom životnom razdoblju, bila mlada ili stara. Drugi je pak razlog taj što su starije osobe neisrcpan izvor mudrosti i životnog iskustva. Svaka osoba nosi baš svoj autentičan životni put isprepleten često riječima teško izrecivim događajima i situacijama. Slušajući korisnike koji rado pokucaju na vrata moga ureda često se propitkujem koliko sam spremna slušati drugoga, a još više čujem li tu osobu preko puta sebe? Čujem li je srcem? Da li mi je bitno to što govori? Prepoznajem li njezin krik, vapaj, molbu? Jesam li spremna u toj osobi vidjeti Stvoriteljevo djelo ili je promatram svojim “mjerilima”?
Promislimo malo, dragi prijatelju, koliko nas predrasude o drugim ljudima mogu zakočiti da ih prihvatimo. Koliko je naša želja da druge ljubimo zaista vidljiva u praksi života? Damo li se poučiti od drugoga? Promatrajući starije i iskusnije od sebe primjećujem koliko mi još puno životnog znanja nedostaje, a još više spoznaje, a onda još više i iskustva. Lako je upasti u zamku – “ja znam, ne treba mi nitko govoriti što trebam činiti”. Dati se poučiti znači biti ponizan. Prava je radost moći prihvatiti da te drugi može obogatiti.
Naš profesor Tomislav Ivančić u svojoj knjizi “Budni budite i molite” piše: “Nije dovoljno samo prihvatiti drugoga; potrebno ga je i ljubiti. Jedno je oprostiti drugom čovjeku, a drugo je početi ga ljubiti. Prihvatiti znači podnositi ga, a ljubiti znači radovati se njegovoj prisutnosti.” Kome se ti raduješ? U čijoj prisutnosti ti uživaš? Da li si spreman od učiti od drugoga? Sjeti se, jedan je Otac svih nas, jednakom nas ljubavlju ljubi i nježnošću grli. Mi smo darovani jedni drugima, baš ovakvi, baš ovdje, baš sada, nema nekih drugih ili boljih. Baš ove ljude koji te okružuju u tvojoj obitelji, na radnom mjestu, u župi, u molitvenoj zajednici, potrebno je ljubiti. I ti i ja smo na to pozvani. Na tom putu neka nas sve osnažuje i hrabri Stvoriteljeva riječ i povjerenje koje On ima u nas.
https://hagio.hr/kolumne/iz-pera-hagioasistenta/za-dobar-dan-iz-pera-hagioasistenta-203/
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
