Mnogi ljudi pate od straha pred drugim ljudima. Opterećeni su time što će drugi ljudi o njima reći, hoće li ih omalovažiti, hoće li ih ismijati, hoće li biti povrijeđeni. Neki se pak boje javno nastupiti, govoriti pred drugima, izraziti svoje mišljenje, izreći svoje ideje. Sve su to znaci da nam nedostaje povjerenja, prije svega povjerenja u Dobrotu, a onda i povjerenja u dobro u drugome. To su ranjenosti naše duhovne duše nastale kao posljedica grubosti i neprihvaćanja, manjka ljubavi i nježnosti, pogaženog dostojanstva i slobode. No, tvoj dolazak u život nisi odredio ti sam, niti tvoji roditelji, niti ijedan čovjek. Tebe je Stvoritelj poslao na zemlju. On se odlučio za tvoje postojanje. Ti si, dakle, Njegova svojina. Tko ti onda od ljudi može suditi? Tko ti to može reći kakav bi ti trebao biti i kako bi trebao živjeti? Iza tebe stoji sam Stvoritelj. On čuva tvoja leđa i vodi tvoje korake sigurnom stazom, pred kime da onda strepiš? Tebe nitko ne smije obezvrijediti niti poniziti jer na to nema pravo. U tebi kao i u drugome je dostojanstvo osobe same. Tko god čini drugačije čini zlo i sam sebe osuđuje na propast.
Danas je dan da se podsjetiš na to, dragi prijatelju, i da povjeruješ u tu istinu: Ja sam dragocjen i vrijedan! No, zapazi kako je dragocjen i taj drugi pored tebe. Nemoj ga poprijeko gledati, ne daj se uvuči u predrasude i olako drugoga suditi, umjesto kritike daruj mu djelić svoje ljubavi, umjesto grube riječi poslušaj ga strpljivo što želi reći, budi mu bliz…Ne boj se tog čovjeka pokraj sebe! I on je od Stvoritelja željen, u sebi nosi jednake čežnje kao i ti, biti prihvaćen i ljubljen, također, nosi i svoje strahove, nesigurnosti i strepnje.
Iskustvo života nam govori da dokle god imamo nešto protiv drugoga bit ćemo u strahu i muci pred njim. Naprotiv, kada drugoga prihvatiš, zavoliš, oprostiš mu i zamoliš ga da i on tebi oprosti u tebe ulazi povjerenje i nestaje svaki strah. Tada počinješ otkrivati da i njegove dubine tebe ljube. To je zaokret duha. To je rađanje zdravlja i novog svijeta. Neka u nama uistinu ovih dana zaživi prava hagioterapijska praksa: Čovječe ne želim te se bojati, želim te ljubiti! Opraštam ti, oprosti i ti meni.
https://hagio.hr/kolumne/iz-pera-hagioasistenta/za-dobar-dan-iz-pera-hagioasistenta-202/
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
