Dragi čitatelju uvjerena sam da si barem jednom u svom životu doživio da te netko nekom riječi ili svojim postupkom povrijedio ili ponizio. Taj čin je poput otrovne strelice koja je pogodila naše tkivo, štoviše samo naše središte, a to je ono gdje ja jesam ja, gdje sam osoba. To uistinu boli, zar ne? Taj zadobiveni “otrov” tada se počinje “širiti” tako što o toj uvredi pričamo drugima, počinjemo o uvreditelju misliti i govoriti ružno, u nama se javlja ljutnja i potreba za opravdavanjem, pa čak i za osvetom. Poput ranjene životinje tada “ričemo” misleći da ćemo se tako osloboditi boli.
No, ovdje se radi o boli duhovne naravi, o onoj koja traži posebnu, duhovnu terapiju kako bi opet ušli u zdravlje. Koji su to onda duhovni putevi do zdravlja kada je povrijeđeno naše dostojanstvo i potresena naša osoba? Najprije si posvijesti istinu da si ti dragocjen i da si ti ljubljen bez obzira na sve okolnosti tvoga života u kojima se sada nalaziš, da su u tebi neizmjerne snage i sposobnosti kojima se uvijek iznova i iznova možeš odlučivati za dobro i da je dobrota baš uvijek nadmoćnija nad zlom. Kada povjeruješ u te temeljne istine, potrebno je učiniti konkretan zaokret – od zla prema dobru.
“Zatvori” izvore zla tako da prestaneš analizirati uvredu i prestaneš misliti i govoriti ružno o osobi koja te povrijedila. Odluči da protiv te osobe nećeš izreći niti jednu optužujuću riječ. I evo, već si na strani zdravlja! Ustraj u tome! Ne daj se pokolebati! To je ispravan put. A onda učini i korak dalje, probaj pronaći nešto simpatično ili lijepo na toj osobi. Budi siguran da je i ta osoba Stvoriteljevo dijete i da je puno dobra i u njoj. Iznenaditi ćeš se plodovima kada to počneš primjećivati.
Ne isplati se, dragi prijatelju, dugo ostati uvrijeđen, biti ljutit i prkosan. Toliko toga dragocjenog i lijepog gubimo ako nam dani i minute prolaze smrknuta lica i s grčem u želucu. Uvreda koju smo doživjeli je naša prilika da učimo ljubiti! Ljubiti znači prihvatiti drugoga i moći mu oprostiti, a oprostiti pak znači ne prihvatiti tuđe nametnuto zlo i tako sačuvati u dobru i sebe i drugoga. Stvoritelj koji i nama toliko nebrojeno puta prašta upravo nas na to poziva. To je Njegova “logika” koju je i nama potrebno zaživjeti. Ustrajmo ovih dana čistiti se od uvreda, komentara i kritika. Nemojmo se umoriti u drugima tražiti dobro. Nemojmo posustajati u praštanju dokle god mir ne uđe u naše odnose. Nije li, u konačnici, to jedini put do istinske radosti života? Neka nas sve na tom putu usmjerava i vodi Stvoriteljeva očinska ruka.
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
