U jeku nemilih požara ovog ljeta dok sam čitala vijesti na jednom portalu za oko mi je “zapela” jedna fotografija. Velika vatrena buktinja opustošila je ogromno područje, sve je bilo crno i spaljeno do najmanje travke. No, na samom rubu tog zgarišta bilo je jedno polje, zeleno i svježe, sačuvano od razorne vatrene stihije. Nastavila sam čitati tekst ispod slike u kojem vlasnik polja objašnjava kako je jednostavno očuvao svoju zemlju. “Redovito sam je čistio od korova i zaljevao. Znao sam da će jedino tako ostati sačuvana.”
Ova “slika” potaknula me na promišljanje. Nije li tako i sa našom duhovnom dušom? Toliko je opasnosti posvuda u svijetu oko nas, toliko toga nas želi zarobiti, učiniti nemoćnima, opustošiti ono najvrijednije što imamo. Život nije poput neke biljke zaštićene pod staklenikom, baš suprotno, često se u brojim svakodnevnim situacijama i sami nađemo na “vjetrometini” životnih izazova. Kako čuvati i sačuvati svoju dušu? Kako ustrajati i ostati vjeran Ljubavi i Istini, svome Stvoritelju? Kako i dalje ostati čista srca poput djeteta? Potrebno je svakodnevno “čupati korov” sa tla svoje duhovne duše, ne dopuštati da se zla misao ukorijeni u našem srcu i pretvori u zlu i grubu riječ, u psovku ili laž, a u konačnici i u zlo djelo koje razara našu osobu, karakter, savjest, našu slobodu i naše dostojanstvo. Svaka duša je poput dragocjenog skrivenog bisera obavijenog intimom, nježnošću i ljubavlju. Pozvani smo je čuvati, štititi i razvijati s posebnom pažnjom, kako svoju, tako i onih oko nas.
Ne dopusti, dragi prijatelju, da ljutnja, srdžba ili ružna riječ dugo ostanu u tvom srcu. Oni te prljaju i čini prijamljivim za novo zlo. Naš profesor Tomislav Ivančić simpatično je znao reći: “Budi pametan čovječe!”. Brzo se odluči za pokajanje i oprosti, priznaj pogrešku ako je potrebno i zamoli za oproštenje, ne budi lijen nego kreni sa snagama koje su ti darovane, ne idi malen ovim svijetom već se zagledaj u Stvoritelja koji te čini velikim i budi ponosan što si Njegov! Često “natapaj” svoju dušu dobrim riječima, pohvali je, upijaj ono dobro koje te okružuje – jutarnje sunce, ljepotu osmijeha, svježinu vode, zagrljaj djeteta, poljubac voljene osobe, kišne kapi koje romore…N
eka ti putokaz za život budu Stvoriteljeve riječi koje su i same Život. One će te čuvati u svim opasnostima i izazovima koji su pred tobom u budućnosti. Tako će i tvoje “polje” biti dobro pripremljeno i sačuvano za vječnost.
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
